Boris Hristov

Boris Hristov

Boris Hristov
{{{tekst_uz_sliku}}}

1914. maj 1914.
Plovdiv Plovdiv Bugarska
1993. jun 1993.
Rim Rim Italija

1914. 1993.

Boris Kirilov Hristov (18. maj 1914 – 28. jun 1993) je bio bugarski operski pevač. Smatran je za jedan od najboljih bas glasova u dvadesetom veku.[1]

Biografija

Još kao mali dečak je počeo da peva u horu u Hramu Svetog Aleksandra Nevskog u Sofiji. 1930. godine je završio studije prava i počeo da se bavi advokaturom. U slobodno vreme je nastavio sa pevanjem. Zahvaljujući grantu vlade, on ipak odlazi u Italiju 1942. godine da se usavršava u pevanju kod poznatog italijanskog baritona Riccarda Stracciarija.

Karijera

Imao je nekoliko uspešnih izvedbi pred publikom u Austriji 1944. i 1945. godine. Vratio se u Italiju decembra 1945. godine a već sledeće godine je napravio svoj prvi operski nastup sa operom Boemi u gradu Reggio Calabria. Posle toga je ređao nastupe u Milanskoj skali, Venecijanskoj i Rimskoj operskoj kući kao i u Kraljevskoj operi u Londonu. 1950. godine je pozvan da peva u Metropolitan Operi međutim tadašnja vlast nije dozvolila ulaz za državljane zemalja Istočnog bloka. Kada su ove sankcije popustile, on je ipak nastupio u SAD 1956. godine u San Franciscu. Godine 1964. je napravio pauzu zbog operacije tumora na mozgu. Ipak se vratio sledeće godine na scenu sa nešto sporijim tempom i energijom. 1967. godine je dobio dozvolu da ode nazad za Bugarsku zbog sahrane njegove majke. To mu je bio prvi povratak posle 1945. godine. Njegov poslednji nastup je bio u Rimu na Bugarskoj akademiji 22. juna 1986.

Glas i repertoar

Boris je imao mračan i dubok glas. Iako nije imao snažan glas, on nije imao problema sa nastupanjem u velikim dvoranama. Njegove najpoznatije uloge su: Car Boris u operi Boris Godunov, Filip II u operi Don Carlos, Mefistofeles u Faustu, Car Ivan u operi Dama Pskova i druge.[2] Snimio je na albumima svojih 8 opera i nekoliko nastupa uživo.

Izvori

  1. Kozinn, Allan. „Boris Christoff, Bass, Dies at 79; Esteemed for His Boris Godunov - The New York Times”. Nytimes.com. Pristupljeno 15. 4. 2018. 
  2. „Clsichri.Htm”. Operadis-opera-discography.org.uk. Pristupljeno 15. 4. 2018. 

Spoljašnje veze

Boris Hristov na Wikimedijinoj ostavi
  • 100 godina od rođenja Borisa Hristova
  • Boris Hristov na sajtu IMDb
  • Audio klipovi Arhivirano 2020-02-21 na Wayback Machine-u
  • p
  • r
  • u
1959–1980
1981–2000
  • Mstislav Rostropovič (1981)
  • Isaac Stern (1982)
  • Rafael Kubelík (1983)
  • Miles Davis (1984)
  • Pierre Boulez (1985)
  • Svjatoslav Rihter (1986)
  • Heinz Holliger (1987)
  • Peter Schreier (1988)
  • Gidons Krēmers (1989)
  • György Ligeti (1990)
  • Eric Ericson (1991)
  • Georg Solti (1992)
  • Nikolaus Harnoncourt (1993)
  • Krystian Zimerman (1994)
  • Jurij Bašmet (1995)
  • Per Nørgård (1996)
  • András Schiff (1997)
  • Hildegard Behrens (1998)
  • Sofia Gubaidulina (1999)
  • Michala Petri (2000)
2001–2020
  • Anne-Sophie Mutter (2001)
  • Alfred Brendel (2002)
  • György Kurtág (2003)
  • Keith Jarrett (2004)
  • John Eliot Gardiner (2005)
  • Yo-Yo Ma (2006)
  • Lars Ulrik Mortensen (2007)
  • Arvo Pärt (2008)
  • Daniel Barenboim (2009)
  • Cecilia Bartoli (2010)
  • Kaija Saariaho (2011)
  • Jordi Savall (2012)
  • Simon Rattle (2013)
  • Martin Fröst (2014)
  • Thomas Adès (2015)
  • Herbert Blomstedt (2016)
  • Leonidas Kavakos (2017)
  • Mariss Jansons (2018)
  • Hans Abrahamsen (2019)
  • Barbara Hannigan (2020)
2021–danas
  • Jin Eunsuk (2021)
  • Pierre-Laurent Aimard (2022)
  • Evelyn Glennie (2023)
  • Emmanuel Pahud (2024)
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 100255804
  • LCCN: n81067976
  • ISNI: 0000 0001 2145 2565
  • GND: 119262495
  • SUDOC: 157314561
  • BNF: cb14060763s (podaci)
  • BIBSYS: 3074886
  • MusicBrainz: 5306aa52-87a5-4216-8cd7-a1fa2470c550
  • NLA: 35711293
  • NKC: xx0035341
  • BNE: XX891302
  • CiNii: DA1121420X
  • CONOR.SI: 34917987
  • NSK: 000263160