Antipapa Dioskur

Dioskur ili Dioskor (latinski: Dioscorus) je bio kratkotrajni katolički protupapa 530. godine. Prije toga je bio poznat kao đakon aleksandrijske crkve odakle je 506. došao u Rim, nakon što je prognan od tamošnjih monofizita. Postao je tamošnji đakon, a s vremenom je blizak ostrogotskom kralju Teodoriku Velikom te jedna od najuticajnih ličnosti rimske crkve. Kasnije je pod papom Hormizdom postao apocrisiarius, odnosno papski legat na istočnorimskom dvoru u Carigradu gdje je imao značajnu ulogu u okončanju Akakijeve šizme. Dio historičara drži da je nakon toga postao vođa ili jedan od vođa pro-bizantske stranke u Rimu.

Godine 530. je papa Feliks IV, nastojeći izbjeći nerede koji su označili njegov dolazak na mjesto pape,odlučio kao svog nasljednika odrediti Bonifacija, koji se smatrao vođom pro-gotske stranke, pa mu je čak na samrtnoj postelji udijelio pallium. Većina naroda i svećenika je, međutim, to odbila te je nakon Feliksove smrti 22. septembra 530. za papu u Lateranskoj palači izabran Dioskur. Bonifacijeve pristaše su se, pak, okupile u Bazilici Juliji gdje su Bonifacija proglasili za papu. Dvovlašće u Rimu, koje je steklo međunarodnu dimenziju s obzirom da je Dioskura priznao Bizant, završeno je tri tjedna kasnije kada je Dioskur umro. Bonifacije je tako postao papa, a Dioskur je službeno proglašen antipapom.

• p
• r
• u

Antipape u Katoličkoj Crkvi

sv. Hipolit • Novacijan • Feliks II. • Ursin • Elulalije • Laurencije • Dioskur • Teodor II. • Paskal I. • Konstantin II. • Filip • Ivan VIII. • Anastazije III. • Kristofor • Bonifacije VII. • Ivan XVI. • Grgur VI. • Benedikt X. • Honorije II. • Klement III. • Teodorik • Albert • Silvestar IV. • Grgur VIII. • Celestin II. • Anaklet II. • Viktor IV. • Viktor IV. • Paskal III. • Kalist III. • Inocent III. • Nikola V. • Klement VII. • Benedikt XIII. • Aleksandar V. • Ivan XXIII. • Klement VIII. • Benedikt XIV. • Feliks V.