Alaka

Alaka
Alaka i hleb od šunke
Drugo imeAljača, Haljako, Guanimo, Tamal, Pasteles en ojas
Vrsta jeladampling
Regije ili državaLatinska Amerika
Glavni sastojcitesto od kukuruznog brašna ili manioke, meso (govedina, svinjetina, piletina), suvo grožđe, kapari, masline
VarijacijePasteles, Guanime, Alkapurias
  Medija: Alaka

Alaka (šp. Hallaca, шпански изговор: [aˈʎaka]) je jelo iz Venecuele.[1] Sastoji se od kukuruznog testa punjenog nadevom od govedine, svinjetine ili piletine i dodatnih sastojaka poput suvog grožđa, kapara ili maslina.[2] Alaka se obmotava listovima plantana, vezuje koncem i termički obrađuje kuvanjem. Jelo se tradicionalno služi tolkom božićnih praznika i postoje nekoliko varijanti. Smatra se za jednim od nacionalnih jela Venecuele i smatra se da potiče iz Orinokie.[1] Alaka se često konzumira na istoku Kube,[3][4] zatim u nekim krajevima Kolumbije kao i u Ekvadoru, Arubi i Kurasau. U Nikaragvi je ovo jelo poznato pod imenom nakatamal.

Poreklo

Alaka je mezoameričko jelo slično tamalu koje se u različitim krajevima različito zove. Prisutno je širom bivših španskih kolonija na južnoameričkom kontinentu. Smatra se da su ovo jelo izmislili robovi tokom kolonijalnog doba.[5] Robovi su pripremali božićne obroke za robovlasnike, a od ostataka namirnica, pripremali su alake za sebe. Druga verzija nastanka i popularizacije ovog jela uključuje priču u kojoj je ćerka jednog veleposednika zatražila da proba alake. Njoj se jelo toliko svidelo da je uvršteno u obrok njene porodice a kasnije se proširilo kao tradicionalni praznični obroci za sve klase.[6]

Tradicija

Tradicionalni božićni obrok u Venecueli sa pan de hamonom i alakom

Alaka je obavezni deo božićne trpeze u Venecueli.[7] Božićni obroci u Venecueli uključuju halaku, peciva, pan de hamon i pileći paprikaš. Međutim, zbog nestašice hrane u Venecueli i ekonomske krize, nisu sve porodice mogle sebi da priušte bogatu božićnu trpezu.[8] Godine 2014. Vlada ove države organizovala je javno pravljenje alake. Tokm prilikom napravljena je alaka duga 122 m i time je postavljen Ginisov rekord.[9]

Za razliku od venecuelanske tradicije gde je alaka uglavnom praznično jelo, ono se na Ekvadoru konzumira tokom cele godine. Takođe postoje nekoliko varijanti u zavisnosti od dela zemlje. Zajedno sa humusom, alaka se smatra delom tradicionalne ekvadorske kuhinje.[10]

Napomene

  1. ^ Rosenblat, Ángel. (Venezuela Analysis, ???). hallaca.asp "hallaca". Retrieved 9 January 2005.
  2. ^ Castillo, Efrain. Revista Estampas (???) "Decanos de la Navidad" Retrieved 8 April 2012

Reference

  1. ^ а б Kijac, M.B. (2003). The South American Table: The Flavor and Soul of Authentic Home Cooking from Patagonia to Rio de Janeiro, with 450 RecipesНеопходна слободна регистрација. NYM Series. Harvard Common Press. стр. 84. ISBN 978-1-55832-249-3. Приступљено 5. 11. 2016. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  2. ^ Albala, K. (2011). Food Cultures of the World Encyclopedia. Food Cultures of the World Encyclopedia. Greenwood. стр. 1–PA102. ISBN 978-0-313-37626-9. Приступљено 5. 11. 2016. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  3. ^ Garth, Hanna 2013 Food and Identity in the Caribbean. London: Bloomsbury.
  4. ^ Cuza, Alejandro (15. 11. 2017). Cuban Spanish Dialectology: Variation, Contact, and Change. ISBN 9781626165113. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  5. ^ „RECIPE: Traditional Venezuelan hallacas”. 9news. 
  6. ^ „Three generations gather to carry on Venezuelan Christmas hallacas tradition in Naperville”. Chicago Tribune. 23. 12. 2017. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  7. ^ Schuetz, K. (2009). Venezuela. Exploring Countries. Bellwether Media. стр. 23. ISBN 978-1-61211-587-0. Приступљено 5. 11. 2016. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  8. ^ „A homemade Christmas dish is the latest casualty of Venezuela's economic crisis”. Miami Herald. 16. 12. 2017. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  9. ^ „Venezuelan cooks produce world's largest hallaca, traditional savory Christmas treat”. Fox News. 
  10. ^ „For this Venezuelan, Christmas isn't Christmas without hallaca”. 

Spoljašnje veze

Alaka na Vikimedijinoj ostavi.