Zvonimir Kulundžić

Zvonimir Kulundžić (Osijek, 16. siječnja 1911. - Zagreb, 27. prosinca 1994.), hrvatski publicist, književnik, bibliolog i povjesničar

Životopis

Zvonimir Kulundžić rodio se 1911. godine Osijeku u obitelji poštanskog činovnika i lokalnog političara pravaša a kasnije zajedničara Ferde Stražimira Kulundžića. Otac Zvonimira Kulundžića bio je i sam pisac pjesama, basni i mnogobrojnih političkih članaka i satira i iza sebe je ostavio osamdeset pjesama objavljujući ih u zadarskoj Hrvatskoj, karlovačkom Ljiljanu, zagrebačkom Trnu, zagrebačkoj Nadi, novosadskom Bršljanu, subotičkom Nevenu, slavonskobrodskoj Posavskoj Hrvatskoj i drugim tadašnjim časopisima i listovima.^[1] Sestra Zvonimira Kulundžića, Nada Kulundžić (udata Štark), bila je hrvatska komunistkinja i ubijena je u Logoru Stara Gradiška 1945. godine^[1] a kasnije je proglašena Narodnim herojem u bivšoj Jugoslaviji i po njoj je nazvana tvornica čokoladnih i slastičarskih proizvoda u Zemunu, Nada Štark (sadašnji Soko Štark).^[2]

Zvonimir Kulundžić djetinjstvo i mladost provodi u Osijeku gdje završava pučku školu i gimnaziju. U rodnom gradu počinje pisati još kao srednjoškolac. Godine 1936. pokreće vlastiti tjedni list Hrvatski narodni glas koji izlazi u samo četiri broja, ne mogavši bez ičije potpore opstati.^[1] Objavio je brojne opsežne studije o poznatim hrvatskim ličnostima (Stjepan i Antun Radić, Eugen Kvaternik, Mihovil Pavlek Miškina, Slavko Kolar, Miroslav Krleža), te o hrvatskoj kulturi i historiografiji. Predmetu je prilazio činjenično, nekad emocionalno. Potaknuo je mnoga hrvatska kulturološka i politička pitanja i polemike. Uredio je Sabrana književna djela Mihovila Pavleka Miškine (1968., u 4 knjige), Slavka Kolara (1970. i 1971., u 6 knjiga), te izabrana djela Stjepana Radića, pod naslovom Politički spisi (1971.), koja sadrže Radićevu autobiografiju, članke, govore i rasprave.

U velikom Kulundžićevom opusu ostaje znamenita njegova hipoteza po kojoj je prva tiskana knjiga u Hrvata, Misal po zakonu rimskoga dvora, od 22. veljače 1483. godine tiskana u Kosinju, u Lici. U svojoj knjizi Kosinj: kolijevka štamparstva slavenskog juga dao je mnoge tvrdnje koje idu u prilog gornjoj hipotezi i do današnjih dana znanstvena javnost nije uspjela ni u potpunosti dokazati, ali ni opovrgnuti rezultate i zaključke njegova istraživanja, čime podrijetlo tiskanja prve hrvatske inkunabule svakako, do novih saznanja, treba svrstati upravo u Kosinj, odnosno Kosinjski Bakovac, malo mjesto kraj Perušića, u Lici. Otkrio je i prvu Marulićevu prozu na hrvatskome jeziku, stariju od njegove Judite, ustvari prijevod srednjovjekovnog djela De imitatione Christi pod naslovom Od naslidovanja Isukarstova (iz 1500. godine) i objavio ga zajedno s Julijem Derossijem 1989. godine.

Zbog svoje polemičnosti, nemirenja s postojećim stanjem, nepodilaženja autoritetima i nadasve nedodvoravanju ljudima na vlasti nazvan je Quercus croaticus incorruptibilis et indelebilis (Hrvatski hrast, nepotkupljiv i neuništiv) i pod tom je metaforom uveden i u Hrvatskom političkom leksikonu Hrvoja Šošića.

Djela

Knjige

Zvonimir Kulundžić: 15 mjeseci kod Bate., Biblioteka Problem Bata. Kolo I. Knjiga 1. (Urednik, izdavač i vlasnik Zvonimir Kulundžić. Osijek, Štampa A. Rott, Osijek, 1935.), (2 izdanje iste godine).^[3]
Zvonimir Kulundžić: Kako se korumpira javna riječ. Bata i naša štampa., Biblioteka Problem Bata. Kolo 1. Knjiga 2. (Urednik, vlasnik i izdavač Zvonimir Kulundžić, Osijek, Štampa Petar Kes, Osijek, 1935).^[3]
Papir, Beograd, 1947.
Kako izgleda naša zemlja, Zagreb, 1948. (dva izdanja)
Kroz istoriju pisanja, Zagreb, 1948.
Ljudski govor i jezici, Zagreb, 1949.
Ante Radić i klerikalci, Zagreb, 1951.
Knjiga o Knjizi, Zagreb, 1951. i 1957.
Razgovor neugodni naroda književnoga, Zagreb, 1952.
Kako je postala knjiga, Beograd, 1955.
Put do knjige, Zagreb, 1959.
Kako nastanala knigata, Skoplje, 1960.
Kosinj: kolijevka štamparstva slavenskog juga, Zagreb, 1960.
Đačka trilogija, (Drame, napisane trideset godina ranije kao književni prvijenci) Osijek, 1962.
Atentat na Stjepana Radića i njegova prava pozadina, Zagreb, 1962. (separat iz tjednika Slobodni dom)^↓1
Atentat na Stjepana Radića, Zagreb, 1967.
Gutenberg und sein Werk im Slavischen Süden, Inauguralrede zur 500-Jahr-Feier von Gutenberg Tode, Mainz, 1964.
Mi sami protiv sebe, Osijek, 1964.
Problematika najstarijeg hrvatskog štamparstva, Rijeka, 1966.
Zgodovina Knjige, Ljubljana, 1967.
Miškina: presjek kroz stvarnost hrvatskog sela od Khuena do Poglavnika, Koprivnica, 1968.
Politika i korupcija u Kraljevskoj Jugoslaviji, Zagreb, 1968.
Tragedija hrvatske historiografije, Zagreb, 1970., (2. pop. i proš. izd. 1970.^↓2)
Živi Radić, U povodu stote obljetnice rođenja Stjepana Radića, Zagreb, 1970. (tri izdanja)
Politika in korupcija v Kraljevi Jugoslaviji, Ljubljana, 1973.
Pronalazak izgubljenog djela Marka Marulića na hrvatskom jeziku starijeg od "Judite", Zagreb, 1976., (separat iz časopisa Republika, god. XLII, br. 6 - Zagreb, svibnja 1976.)
Slavko Kolar i njegovo vrijeme, Zagreb, 1977.
Ta rič hrvacka, starinska naša draga... ča zvoni kroz stolića, knjiga I, Zagreb 1977., knjiga II, Zagreb 1979.
Stjepan Radić, Povodom 50. obljetnice smrti, Zürich, 1978.
Problematika autografa Marka Marulića, Zagreb, 1979., (separat iz knjige Ta rič hrvacka,..., knj. 2 /1979., suautor Željko Sabol)
500. obljetnica Kosinjskog Misala - Prve hrvatske tiskane knjige 1483-1983, Zagreb, 1983.
Stara hrvatska knjiga u svjetskom kontekstu, Zagreb, 1986.
Stjepan Radić und die kroatische Bauernpartei im Kampf für Freiheit und Demokratie, Zürich, 1988.
Tajne i kompleksi Miroslava Krleže: koje su ključ za razumijevanje pretežnog dijela njegova opusa, Ljubljana, 1988. i 1989.
Stjepan Radić i njegov republikanski ustav: u povodu šezdesete obljetnice smrti 8. kolovoza 1988., Zagreb, 1989.
Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica", Zagreb, 1994.

Gramofonska ploča

"Stjepan Radić - Gramofonska ploča - 1871-1971." (Autorov esej na ovitku ploče. Sadržaj: Govor Stjepan Radića na sudbonosnoj noćnoj sjednici Narodnog vijeća 24. XI. 1918., čita Zlatko Crnković, Hrvatska narodna molitva Josipa Čanića, Narodnom geniju Rudolfa Matza u izvedbi seljačkih pjevačkih društava Sljeme i Podgorac, dirigent Mirko Cajner, Tužaljka za Stjepanom Radićem izvode seljanke Marta Matanović i Manda Mikić, Pogibja Stjepana Radića izvodi na guslama Zvonko Nuić.) Urednik Zvonimir Kulundžić, Jugoton LPY-V-865, Stereo mono (Zagreb, 1971.)

Epigram

DIVERZANT

Kad u povijesti
naknadno bomba eksplodira
barut je od
Kulundžić Zvonimira.

Fadil Hadžić, (Zoran Zec)
Hrvatski Olimp, Zagreb, 1971., str. 122.

Poveznice

Kosinjska tiskara

Bilješke

^↑1 Anopistografsko izdanje u 100 primjeraka. Ova rasprava objavljivana je u tjedniku Slobodni dom (godište LX br. 32) od 6. kolovoza 1959. godine do (godište LXIII br. 1) 1. siječnja 1962. godine.^[4]

^↑2 Uz ovo izdanje tiskan je i separat (Razgovor neugodni o tragediji hrvatske historiografije, stranice 409.-528. s dodatnim predgovorom str. I-VIII, Zagreb, 1970., ) kako bi kupci prvog izdanja mogli kupiti samo taj separat bez izlaganja dodatnom trošku kupnjom cijeloga 2. izdanja.^[5]

Žestok polemičar i neumorni istraživač^{[mrtav link]}, Vjesnik, 29. siječnja 2012. (poveznica neaktivna)

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 Zvonimir Kulundžić, Ta rič hrvacka, starinska naša draga... ča zvoni kroz stolića, vl. naklada, Zagreb, 1977., knjiga I, Miroslav Vaupotić, Quercus croaticus. O životu i djelu Zvonimira Kulundžića., str. 654.
↑ (sh) Soko Štark - O Kompaniji^{[mrtav link]}, preuzeto 7. svibnja 2011.
↑ ^3,0 ^3,1 Essekiana: Kulundžić, Zvonimir, preuzeto 8. svibnja 2011.
↑ Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića i njegova prava pozadina, Zagreb, 1962. Unutarnja stranica korica i unutarnja stranica naslovnice.
↑ Zvonimir Kulundžić, Razgovor neugodni o tragediji hrvatske historiografije, Zagreb, 1970., str. V.