Vojislav Kecmanović
Vojislav Kecmanović | |
---|---|
| |
1881. | [[]] 1881. |
Čitluk kod Prijedora | Čitluk kod PrijedoraAustrougarska |
1961. | mart 1961. |
Sarajevo | SarajevoFNR Jugoslavija |
1881. 1961. Dr Vojislav Kecmanović — Đedo (1881 — 1961), lekar, učesnik Balkanskih ratova i Narodnooslobodilačke borbe i prvi predsednik NR Bosne i Hercegovine.
Biografija
Rođen je 1881. godine u Čitluku kod Prijedora. Gimnaziju je pohađao u Sarajevu, Reljevu i Sremskim Karlovcima. Studirao je medicinu od 1905. do 1911. godine u Pragu gde je i diplomirao. Kao lekar radio je u Tuzli, odakle je za vreme Balkanskog rata prešao u Srbiju i učestvovao u njemu kao dobrovoljac.
Posle rata vratio se u Tuzlu, a zatim živeo u Sarajevu. U banjalučkom veleizdajničkom procesu osuđen je na pet godina robije, koju je izdržavao u Banja Luci i Zenici. Od 1918. godine bio je lekar u Bijeljini. Bio je predsednik kulturno-prosvetnog društva i čitaonice „Filip Višnjić“ i istaknuti kulturni radnik.
Uključivši se u Narodnooslobodilačku borbu, prebacio se juna 1943. godine na oslobođenu teritoriju. Iste godine bio je izabran za člana Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije i za predsednika ZAVNOBiH-a.
Od 26. aprila 1945. do novembra 1946. godine bio je predsednik Prezidijuma Narodne skupštine NR Bosne i Hercegovine.
Umro je 25. marta 1961. godine u Sarajevu.
Literatura
- Enciklopedija Jugoslavije (knjiga peta). „Jugoslavenski leksikografski zavod“, Zagreb 1962. godina.
- Srpski biografski rečnik (knjiga peta). „Matica srpska“, Novi Sad 2011. godina.
- p
- r
- u
- Vojislav Kecmanović (1943.-1946.)
- Đuro Pucar (1946.-1948.)
- Vlado Šegrt (1948.-1953.)
- Đuro Pucar (1953.-1963.)
- Ratko Dugonjić (1963.-1967.)
- Džemal Bijedić (1967.-1971.)
- Hamdija Pozderac (1971.-1974.)
- Ratko Dugonjić (1974.-1978.)
- Raif Dizdarević (1978.-1982.)
- Branko Mikulić (1982.-1984.)
- Milanko Renovica (1984.-1985.)
- Munir Mesihović (1985.-1987.)
- Mato Andrić (1987.-1988.)
- Nikola Filipović (1988.-1989.)
- Obrad Piljak (1989.-1990.)
- Alija Izetbegović (1990.)