Vahabizam

Serija članaka na temu:
Islam
Vjerovanja

Jedinstvo Boga  Poslanici  Svete knjige  Anđeli  Predestinacija  Sudnji dan

Praksa

Ispovijedanje vjere  Molitva  Post  Hodočašće  Dobročinstvo

Ličnosti i historija

Muhamed (porodica • drugovi)  Ali  Abu Bakr  Umar  Rašidun  Kalifat  Islamizacija  Imamat

Tekstovi i zakoni

Kuran  Hadis  Suna  Pravo  Teologija  Biografije Muhameda

Grane islama

Sunizam  Šijitizam  Ibadizam

Kultura i društvo

Škole  Teologija  Filozofija  Nauka  Umjetnost  Arhitektura  Gradovi  Džamija  Kalendar  Blagdani  Žene  Djeca  Vođe  Politika  Islamizam  Liberalizam  Sufizam,Tarikat,Tesavuf

Srodne teme

Islamistika  Islamski rječnik  Kritika islama  Islamofobija

v   r   u

Vahabizam[1] ili vehabizam (arapski: الوهابية, engl. Wahabism, Wahabbism) je vjerski pokret odnosno fundamentalistički pravac islama koji se utemeljio koncem u 18. vijeka. Njegov duhovni izvornik je Muhamed Abdul Vahab, muslimanski teolog sa područja današnje Saudijske Arabije koji je zagovarao "čišćenje" islamskog nauka od svih "nečistoća" ili inovacija. Vahabizam se razlikuje od drugih islamskih pravaca kao što su sunizam, sufizam i šijitizam. Vahabizam nastoji zadržati muslimane na izvornoj interpretaciji islama bez daljnjih naučnih, teorijskih i sl. posredovanja u interpretaciji. Samim tim vahabizam je interpretativni tok koji nema svoju literaturu, koji nema svoje mišljenje, te duhovni tok koji zagovara krajnje reduciranje čovjeka kao pojedinca i muslimana kao zajednice.

U modernom vremenu vahabizam je najprošireniji u nemoderniziranim dijelovima Azije i u manjoj mjeri u Evropi, te ga mnogi okrivljuju za podsticanje i ideološku osnovu današnjim terorističkim grupama u Afganistanu, Siriji i Iraku. Također, smatra se da su pojedini poklonici vahabizma sa svojim vahabijskim ideološkim uvjerenjima poduprli terorističke napade u SAD-u i Evropi (uključujući Balkan).

Na prostoru bivše Jugoslavije se za sljedbenike vahabizma koristi izraz vehabije, vahabije ili vahabiti.

Napomene

  1. Rečnik stranih reči i izraza, I. Klajn i M. Šipka (sh)