Srednjovjekovni latinski jezik

Srednjovjekovni latinski
Latinitas medii aevi
Jezična porodicaIndoevropski jezici
  • Italski jezici
    • Latinofaliskanski jezici
      • Latinski jezik
        • Srednjovjekovni latinski
Jezični kodovi
ISO 639-1
ISO 639-3

Srednjovjekovni latinski (orginalno Latinitas medii aevi ili Media Latinitas - lat-med[1]) je izumrli oblik latinskog, koji se govorio tokom srednjeg vijeka.[2]

Srednjovjekovni latinski prije svega bio je jezik malog broja učenih ljudi - lingua franca kojim su oni međusobno komunicirali. To je bio i liturgijski jezik kalcedonskog kršćanstva i katoličke crkve, ali i jezik nauke, literature, zakonodavstva i administracije. I pored toga što su većina njegovih govornika i korisnika bili svećenici ili ljudi stasali unutar crkve, srednjovjekovni latinski ne treba brkati sa crkvenolatinskim.[2]

Ne postoji stvarni konsenzus o točnoj granici kad završava klasični latinski i započinje srednjovjekovni latinski. Pojedini lingvisti smatraju da se pojavio zajedno sa usponom ranocrkvenolatinskog sredinom 4. vijeka, a po drugima se to dogodilo tek početkom 5. vijeka, dok neki smatraju da se to desilo kad se počelo pisati romanskim jezicima umjesto latinskim dakle negdje tek početkom 10. vijeka.[2]

Govorio se do početka 14. vijeka kad ga je istisnuo renesansni latinski.[2]

Izvori

  1. Medieval Latin” (engleski). Multitree. Pristupljeno 29. 01. 2018. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 A Brief History of the Latin Language: Medieval Latin” (engleski). Bright Hub Education. Pristupljeno 29. 1. 2018. 

Vanjske veze

  • A Brief History of the Latin Language: Medieval Latin (en)
  • p
  • r
  • u
   

do 75. pne.
Arhajski

75. pne. – 1. vijek
Klasični

2. – 8. vijek
Vulgarni

9. – 15. vijek
Srednjovjekovni

15. – 17. vijek
Humanistički

17. vijek – danas
Neolatinski