Servis za društveno umrežavanje

Servis za društveno umrežavanje (takođe sajt za društveno umrežavanje, društveni medij ili SNS, akr. od engl. social networking service), vrsta onlajn servisa, koji se najčešće javlja u obliku platforme, prozora ili veb-sajta. Kao što mu samo ime kaže, to je mesto gde se ljudi iz različitih krajeva sveta povezuju međusobno, sklapavši nova poznanstva, ili pak da bi ostali u kontaktu sa poznanicima. Danas, u svetu postoji na stotinu ovih servisa.^[1]

Istorija

Prvi oblici servisa za društvenu mrežu se javljaju 90-ih godina 20. veka.^[2] Prve mreže koje se javljaju na WWW-u su bile poput soba za ćaskanje, gde je više korisnika moglo ćaskati međusobno. Na nekima je bio dozvoljen pristup samo preko registracije, dok kod drugih, potrebno je samo imati nadimak (engl. Nickname). U takvim sobama, obično postoji lista sa strane, gde jedan korisnik može videti sve druge aktivne u tom trenutku. Na donjem delu ekrana, se nalazi mesto na kom korisnik kuca ono što želi da kaže. Obično se pored nalazi lista sa smajlovima, koje korisnik takođe unosi preko prostora za kucanje. Jedan od primeraka za ovakvu vrstu društvenog servisa je mIRC, koji je stekao veliku popularnost, upravo zbog svoje jednostavnosti, tj. lakom pristupu svih podataka. Ipak, najveći značaj je stekao E-mail, koji je i dan danas jedan od najupotrebljivijih servisa za društvenu mrežu.

Danas

Ušavši u 21. vek, servisi za društvenu mrežu se usložavaju, davajući veći pristup podacima korisniku. Stvaraju se sajtovi, koji će polako zameniti stare vidove komunikacije, preko soba za ćaskanje, a posle čak i i imejlove. Ovakve mreže, pored prvobitne uloge u komunikaciji, imaju najpre i ulogu marketinga, promovišući druge veb-sajtove i niz različitih usluga. Sami sistemi za komunikaciju se dosta menjaju. Naime, korisnici ne mogu komunicicirati sa svim članovima koji se nalaze na mreži, već mogu isključivo sa kontaktima (engl. Contacts). Osim standarnog načina četovanja, korisnici mogu komunicirati preko videa, što uveliko olakšava komunikaciju. Takav tip komunikacije se može vršiti između dva ili više korisnika. Ipak, za ovakav vid komunikacije je potrebno obezbediti neke komponente ili uređaje, kao što je u ovom slučaju Veb kamera. Jedni od najpopularnijih modernih sistema za komunikaciju danas su Fejsbuk, Tviter, Jutub, Majspejs, Skajp...^[3]

Kritika

Zbog velikog pristupa ličnim podacima korisnika, često dolazi do velike zloupotrebe nad njima. Nisu retki slučajevi, da razni programeri ili hakeri, upadaju u sisteme mreža, gde čine znatne štete, kako i korisnicima, tako i administratorima. Najčešće su žrtve maloletnici, koji su laka meta ovih vrsta zloupotrebe.^[4] Upravo zbog sličnih razloga, mnogi od servisa imaju zaštitu za maloletnike, koja im donekle pruža sigurnije korišćenje servisa. Postoji i niz malicioznih stavki, tj. virusa, koji, skrivajući se u obliku marketinga, ili različitih dodataka, mogu upasti u računarski sistem i izvršiti velike štete. Zbog toga, korisnik uvek treba da bude oprezan sa ovim stavkama.^[5]^[6]

Vidi još

društvena mreža

Reference

↑ Proces razvoja društvene mreže
↑ The History of Social Networking, Pristupljeno 29. 05. 2012
↑ Rezultati ankete (2010, Goran Grubić) Odnos korisnika interneta u Srbiji prema: Društvenim mrežama, on-line oglašavanju i kupovini.. Arhivirano 2011-09-21 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 07. 09. 2011.
↑ U Bijelom Polju silovana djevojčica, napasnik je namamio preko Fejsbuka Arhivirano 2012-05-12 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 07. 09. 2011.
↑ Zloupotreba društvenih mreža, Pristupljeno 08. 09. 2011.
↑ Privacy and Security Issues in Social Networking, Pristupljeno 08. 09. 2011.

Literatura

Paul Buchheit (founder of FriendFeed). An essay on the features that seem to define the social network aspect of a product.
Alemán, Ana M. Martínez; Wartman, Katherine Lynk, "Online social networking on campus: understanding what matters in student culture", New York and London : Routledge, 1st edition, 2009. ISBN 0-415-99019-X
Barham, Nick, Disconnected: Why our kids are turning their backs on everything we thought we knew, 1st ed., Ebury Press, 2004. ISBN 0-09-189586-3
Baron, Naomi S., Always on : language in an online and mobile world, Oxford ; New York : Oxford University Press, 2008. ISBN 978-0-19-531305-5
Cockrell, Cathy, "Plumbing the mysterious practices of 'digital youth': In first public report from a 'seminal' study, UC Berkeley scholars shed light on kids' use of Web 2.0 tools", UC Berkeley News, University of California, Berkeley, NewsCenter, 28 April 2008
Davis, Donald Carrington, "MySpace Isn't Your Space: Expanding the Fair Credit Reporting Act to Ensure Accountability and Fairness in Employer Searches of Online Social Networking Services" Arhivirano 2010-06-26 na Wayback Machine-u, 16 Kan. J.L. & Pub. Pol'y 237 (2007).
Else, Liz; Sherry Turkle. "Living online: I'll have to ask my friends", New Scientist, issue 2569, 20 September 2006. (interview)
Glaser, Mark, Your Guide to Social Networking Online," PBS MediaShift, August 2007
Powers, William, Hamlet’s Blackberry : a practical philosophy for building a good life in the digital age, 1st ed., New York : Harper, 2010. ISBN 978-0-06-168716-7
C. Infant Louis Richards, "Advanced Techniques to overcome privacy issues and SNS threats" [1] October, 2011
Sharples, Mike; Graber, Rebecca; Harrison, Colin; Logan, Kit (2009) E-Safety and Web2.0 for children aged 11–16. Journal of Computer-Assisted Learning, 25, 70-84.[2]