Saborna crkva u Mostaru

Saborna crkva u Mostaru 1890–1900.

Saborna crkva u Mostaru bila je saborni hram eparhije zahumsko-hercegovačke Srpske pravoslavne crkve u periodu od 1873. do 1992. Bila je najveća crkva na Balkanu do kraja 19. stoljeća.[1]

Istorija

Saborna crkva u Mostaru

Sagrađena je 1873. i predstavljala je jedan od simbola grada Mostara. Nalazi se na lokaciji Brankovac.[1] Posvećena je Svetoj trojici i bila je jedan od najviših pravoslavnih hramova na Balkanu. Hram je potpuno srušen tijekom rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine.[2] Hram je 15. juna 1992. granatiran pa zapaljen, a nedugo potom i miniran.[3]

Saborni hram Svete trojice građen je u periodu od 1863. do 1873. Novac za gradnju dao je srpski živalj Mostara i okoline. Veliki prilog poslao je sultan Abdul Aziz, a deo novca darovan je iz Carske Rusije. Graditelji crkve bili su hercegovac Spasoje Vulić i neimar Andrej Damjanov.

Hram je bazilikalne osnove, s malim i malobrojnim otvorima, nadogradnja je vizantijskog stila sa šest nejednakih kupola na visokim ostakljenim tamburima, koji su osvijetljavali unutrašnjost. Zvonik koji je građen u baroknom stilu, atike sa gotičkim i orijentalnim šiljcima i bogata plastika oko otvora, bile su stilske karakteristike Crkve Svete trojice u Mostaru.

Spoljne mere crkve u osnovi su 26 m x 45 m, visina centralne kupole je 30 m, a visina zvonika s krstom je 45 m. U unutrašnjosti crkve dominirali su elementi u bogatom pozlaćenom duborezu, impozantni oltar sa 44 ikone, klasicistička ulja na platnu, kružno stepenište s propovednicom i svečana prestola za vladiku i sveštenike. Krajem 20. stoljeća, centranu kupolu i južni zid oslikali su grčki freskoslikari. Velika trodelna kamena kapija, delo arhitekte Momira Korunovića, izvedena je početkom 20. stoljeća u stilu nacionalno-romantičarskog ekspresionizma.

Slava Saborne crkve u Mostaru jest praznik Pedesetnica (Silazak Svetog duha na apostole).[4]

Obnova hrama

Obnova Crkve Svete trojice započeta je 2010.[5] U crkvi je 1888. sahranjen mitropolit Leontije Radulović, čije su mošti pronađene 2010. pri obnovi crkve.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 „Intervju: Gost: Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije (06,50 min)” (sr). Radio televizija Republike Srpske. 21. 8. 2011.. Pristupljeno 21. 8. 2011. [mrtav link]
  2. ↑ Srpska pravoslavna crkva: Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska (sh)
  3. ↑ „Sjećanje na Srbe stradale u dolini Neretve” (sr). Radio-televizija Republike Srpske. 15. 6. 2012.. Pristupljeno 16. 6. 2012. 
  4. ↑ Srpska pravoslavna crkva: Slava Saborne crkve u Mostaru Arhivirano 2021-04-12 na Wayback Machine-u (sh)
  5. ↑ Počela obnova Saborne crkve u Mostaru
Saborna crkva u Mostaru na Wikimedijinoj ostavi
  • p
  • r
  • u
Podignuti u 18. veku
Temišvar (1745—1748)  • Sremski Karlovci (1758—1762)  • Sentandreja (1756—1763)  • Pakrac (1743—1768)  • Vršac (1728—1785)  • Dalj (1799)
Podignuti u 19. veku
Karlovac (1785—1803, 2001—2007)  • Požarevac (1819—1823)  • Šibenik (1810—1827)  • Šabac (1826—1831)  • Zaječar (1834)  • Kraljevo (1824—1839)  • Beograd (1837—1845)  • Novi Sad (1851)  • Vranje (1858—1860)  • Zagreb (1866)  • Niš (1856—1872)  • Mostar (1863—1873)  • Sarajevo (1859—1874)  • Nikšić (1875—1880)  • Kragujevac (1869—1884)  • Prizren (1856—1887)  • Bosanski Petrovac (1890)
Podignuti u 20. veku
Kruševac (1885—1904)  • Banja Luka (1925—1929, 1993—2004)  • Nova Gračanica (1977—1984)  • Podgorica (1993-1999)  • Toronto (1986—2000)
Podignuti u 21. veku
Valjevo (1992—)  • Zvornik (2011—)