Pravilo rampe

Slika koja prikazuje osovinu između dva lika i polje od 180° na koje se može postaviti kamera (zeleno). Ako bi se prešlo iz zelene u crvenu zonu, učinilo bi se da su likovi zamijenili mjesta.

Pravilo rampe (engleski 180-degree rule) je montažno pravilo u filmu koje regulira netremično praćenje prizornog zbivanja i kontinuitet praćenja zbivanja.[1] Kada imamo dva lika koja razgovaraju, kamera prilikom snimanja te sekvence ne prelazi preko tzv. "rampe", zamišljenog polja do 180 stupnjeva, jer bi se prelaskom preko toga dobio raspored likova i predmeta obrnut u odnosu na sljedeći kadar, a to bi dovelo do dezorijentacije publike.[2] Tradicionalno, preporuča se da režiser ne stavlja kameru na suprotnu stranu usred neke scene, jer bi time doveo i do obrnutosti prethodno uspostavljenog smjera ekrana.[3]

Ipak, ima primjera gdje su pojedini režiseri namjerno prekršili ovo pravilo. Stanley Kubrick je, primjerice, prešao "rampu" prilikom snimanja scene lika Jacka Nicholsona i konobara u sekvenci zahoda filma Isijavanje, kako bi dočarao dezorijentaciju protagonista. Jean-Luc Godard je slično razbio ovo pravilo na početku filma Do posljednjeg daha kada kamera namjerno skače u krug između prednjeg i stražnjeg sjedala, buntovnost po kojoj je ubrzo postao poznat "francuski novi val".

Vidi još

  • kontinuirana montaža

Izvori

  1. ↑ H. Turković (2003). „pravilo rampe”. Filmski leksikon. 
  2. ↑ Peterlić (2009), str. 64
  3. ↑ Bowen & Thompson (2013), str. 267

Literatura

  • Bowen, Christopher J.; Thompson, Roy Grammar of the Shot. Taylor & Francis. 2013. ISBN 9780240526010. 
  • Peterlić, Ante Povijest filma: rano i klasično razdoblje. Zagreb: Hrvatski filmski savez. 2009. ISBN 9789537033248.