Poveglia

 

 

Poveglia je mali otok u Venecijanskoj laguni koji leži između Lida i Venecije. Mali kanal dijeli otok na dva dijela, a danas je zatvoren za posjetioce.

Historija

Otok je prvi put zabilježen u kronikama 421. godine. Na njega su se tada naselile izbjeglice iz Padove i okolice koje su bježale od provala barbara u Italiju. U 9. vijeku otok je bio dobro naseljen, čak toliko da su njegovi imali vlastitog podestu. Život otoka je zaustavljen 1379. kada se Venecija našla na udaru genoveške flote. Iz preventivnih razloga, stanovnici su preseljeni na Giudeccu. Mletačka Republika izgradila je na otoku utvrdu Oktogonu koja je ostala do danas, a nakon toga otok je postao nenastanjen u narednim vjekovima. Venecijanski dužd 1527. ponudio je otok redovnicima kamaldolijancima, ali oni su to odbili. Kasnije je ponuđen potomcima izvornih stanovnika (1661), ali su i oni odbili da se ponovno nasele.

Poveglia je 1777. došla u nadležnost Ureda za javno zdravstvo republike (Magistrato alla Sanità) i korištena je kao lazaret za sve putnike koji bi dolazili u Veneciju brodom. Otok je tako korišten do 1814. kada je lazaret zatvoren. Čak i na početku 20. vijeka Poveglia je povremeno korištena kao karantena sve do 1922. kada su postojeće zgrade adaptirane za starački dom. Otok je tako egzistirao sve do 1968. kada je starački dom zatvoren. Jedno kraće vrijeme nakon koristio se za poljoprivredu i nakon tog potpuno je napušten. Danas je otok u vlasništvu talijanske vlade koja je zabranila posjet otoku.^[1][2]

Legende

U novije vrijeme kruže brojne legende o Povegli. Po jednoj od njih na otoku je od kuge umrlo preko 160.000 ljudi,^[3] što je malo vjerojatno jer se od 1576. kao lazaret nije koristila Poveglia, već Lazzaretto Nuovo.^[2]

Izvori

Vanjske veze

Poveglia na Wikimedijinoj ostavi

• Poveglia island history, ghost sightings, photos of the abandoned structures