Politički spektar

Politički spektar, a možemo ga savremenije zvati i politički kompas je dvodimenzionalni model, sa dve ose pomoću kojeg možemo razvrstati i organizovati političke ideje u više ravni. Ovo je noviji način razvrstavanja političkih ideja, pošto se originalni francuski sistem sa jednom osom (levica nasuprot desnice), koji je bio u širokoj upotrebi stolećima, pokazao nedovoljno preciznim.

Termin politički kompas vodi poreklo od veb-sajta politički kompas koji prati programe raznih političkih partija, izjave zvaničnika političkih partija i na osnovu toga razvrstava partije po dve ose, i to ekonomskoj (levica - desnica) i društvenoj (liberalno - autoritativno).

Glavni princip na kojem se zasniva politički kompas jeste da politička gledišta mogu biti svrstana na dve nezavisne ose. Ekonomska (levica-desnica) osa određuje nečije mišljenje o tome kako bi trebalo voditi ekonomiju: „Levica“ je definisana kao pogled da ekonomiju treba da vodi kooperativno kolektivno telo (najčešće država, ali može da se posmatra i kao komuna), dok je „desnica“ definisana kao pogled na ekonomiju kao sistem konkurentskih pojedinaca i organizacija. Druga osa pokušava da svrsta nečije mišljenje o društvu i nivou individualnih sloboda dozvoljenih u društvu: „liberalizam“ tako predstavlja uverenja da lične slobode treba da budu uvećane do svojih maksimuma, dok je „autoritarijanizam“ definisan kao verovanje da autoritet i tradicija moraju biti poštovani nauštrb ličnih sloboda.

Prednost ovog modela je u tome što mnogo preciznije svrstava političke ideje. Kritičari ovog modela smatraju da on služi za razumevanje politike sa aspekta političkog liberalizma.

Da bismo bolje shvatili ideju političkog kompasa, imamo sliku na kojoj su raspoređene granični slučajevi političkih ideja. U većini slučajevi, sve današnje političke ideje su unutar „graničnih oblasti“ koje smo definisali idejama Staljina kao ekstremne autoritativne levice, Hitlera kao ekstremnog autoritativnog centra, Tačerke kao radikalne autoritativne desnice, Fridmana kao radikalne liberalne desnice i Gandija kao radikalne liberalne levice.

Današnje političke partije možemo razvrstati ovako: kabinet predsednika Džordža V. Buša nalazi se na sličnom mestu kao i M. Tačer. Francuska, britanska i italijanska vlada donekle su bliže centru, dok je nemačka vlada najbliže centru. Sadam Husein i Robert Mugabe svrstani su u autoritativnu levicu, dakle, najbliže Staljinu, dok Nelson Mendela i Dalaj Lama predstavljaju liberalnu levicu, dakle najbliže Gandiju.