Philippe Thys

Filip Tis Icône cycliste
Lične informacije
Ime Filip Tis
Nadimak Lisičar
Datum rođenja (1889-10-08)8. 10. 1889. .
Državljanstvo Belgija Belgija
Informacije o timu
Trenutno član tima Završio karijeru
Disciplina drumski
Tip vozača Brdaš
Profesionalna karijera
1911
1912 — 1914
1915 — 1916
1917 — 1918
1919 — 1920
1921
1922 — 1924
1925
1926
1927.
Individualno
Peugeot - Wolber
Individualno
Peugeot - Wolber
La Sportive
Pirelli
Peugeot - Wolber
Automoto - Hutchinson
Individualno
Opel - ZR III
Uspesi
Tur de Frans
Tur de Frans 3 (1913, 1914, 1920)
Klasične biciklističke trke
Điro di Lombardija: 1 (1917)
Pariz Tur 1917. i 1918. godine.

Podaci od: 9. jun 2016.

Filip Tis (hol. Philippe Thys; 8. oktobar 1889 — 16. januar 1971) je bivši belgijski profesionalni biciklista, u periodu od 1912. do 1927. godine i trostruki pobednik Tur de Fransa.

Karijera

Filip Tis je počeo amatersku karijeru 1908. godine, a 1910. je osvojio belgijski nacionalno prvenstvo u sajklo krosu. 1911. je osvojio Tur de Frans za samostalne vozače.

Profesionalnu karijeru počeo je 1912. godine. Nije ostvario nijednu pobedu, ali je osvojio šesto mesto na Tur de Fransu.

Već naredne godine, Tis je osvojio Tur, uprkos tome što je slomio viljušku na biciklu. Morao je da nađe radnju i zameni je, zbog čega je dobio kaznu od deset minuta, što ga nije sprečilo da osvoji Tur sa devet minuta prednosti, uz jednu etapnu pobedu.

1914. osvojio je trku Pariz—Menin, pre Tur de Fransa. Tis je pobedio na prvoj etapi i bio je lider Tura od prve do poslednje etape, uprkos kazni od 30 minuta zbog nedozvoljene zamene točka. Njegova pobeda je boča dovedena u pitanje, jer je imao samo dva minuta ispred Anrija Pelisjea. Pelisje je osvojio poslednju etapu, ali je Tis završio na njegovom točku i osvojio je drugi Tur zaredom.

1917. osvojio je Pariz Turs i Điro di Lombardija trku, a 1918. Pariz Turs po drugi put. 1919. osvojio je trku šest dana Brisela i drugo mesto na Pariz—Rubeu.

Nakon šest godina, vozio je opet Tur de Frans 1920. Pobedio je na drugoj etapi i bio je lider Tura do kraja, pobedivši na još tri etape. Direktor Tura, Degranž, izjavio je da bi Tis, da nije bilo rata, proslavljao svoj peti ili šesti Tur, a ne treći. Njegov rekord od tri pobede na Turu, izjednačio je tek 1955. Lujson Bobe, a kasnije je taj rekord popravio Žak Anketil.

1921. godine, osvojio je treće mesto na trci Bordo—Pariz, a na Tur de Fransu je doživio povredu tokom druge etape, zbog čega je morao da se povuče. 1922. završio je drugi na nacionalnom prvenstvu, a zatim je osvojio trku Pariz—Lion. Na Tur de Fransu pobedio je na četiri etape, ali je završio tek na 14 mestu u generalnom plasmanu. 1923. godine, napustio je Tur tokom devete etape, a godinu kasnije završio ga je na 11 mestu, uz jednu etapnu pobedu.

1925. godine, osvojio je treće mesto na trci šest dana Brisela, nakon čega je vozio svoj poslednji Tur de Frans. Nije uspio da ostvari pobedu i napustio je Tur tokom devete etape zbog povrede. 1927. vozio je svoju poslednju trku, u Sent Trudenu i osvojio je.

Vidi još

Spoljašnje veze

U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Philippe Thys
  • Profil na biciklističkoj arhivi
  • Rezultati Filipa Tisa na Tur de Fransu
  • p
  • r
  • u
Pobjednici opće klasifikacije Tour de Francea
1903–1919
1920–19391940–1959
1960–19791980–1998
2006–
  • p
  • r
  • u
1900–1919
  • Giovanni Gerbi (1905)
  • Cesare Brambilla (1906)
  • Gustave Garrigou (1907)
  • François Faber (1908)
  • Giovanni Cuniolo (1909)
  • Giovanni Micheletto (1910)
  • Henri Pélissier (1911)
  • Carlo Oriani (1912)
  • Henri Pélissier (1913)
  • Lauro Bordin (1914)
  • Gaetano Belloni (1915)
  • Leopoldo Torricelli (1916)
  • Philippe Thys (1917)
  • Gaetano Belloni (1918)
  • Costante Girardengo (1919)
1920–1939
  • Henri Pélissier (1920)
  • Costante Girardengo (1921–1922)
  • Giovanni Brunero (1923–1924)
  • Alfredo Binda (1925–1927)
  • Gaetano Belloni (1928)
  • Pietro Fossati (1929)
  • Michele Mara (1930)
  • Alfredo Binda (1931)
  • Antonio Negrini (1932)
  • Domenico Piemontesi (1933)
  • Learco Guerra (1934)
  • Enrico Mollo (1935)
  • Gino Bartali (1936)
  • Aldo Bini (1937)
  • Cino Cinelli (1938)
  • Gino Bartali (1939)
1940–1959
  • Gino Bartali (1940)
  • Mario Ricci (1941)
  • Aldo Bini (1942)
  • (1943–1944, nije održana)
  • Mario Ricci (1945)
  • Fausto Coppi (1946–1949)
  • Renzo Soldani (1950)
  • Louison Bobet (1951)
  • Giuseppe Minardi (1952)
  • Bruno Landi (1953)
  • Fausto Coppi (1954)
  • Cleto Maule (1955)
  • André Darrigade (1956)
  • Diego Ronchini (1957)
  • Nino Defilippis (1958)
  • Rik Van Looy (1959)
1960–1979
  • Emile Daems (1960)
  • Vito Taccone (1961)
  • Jo de Roo (1962–1963)
  • Gianni Motta (1964)
  • Tom Simpson (1965)
  • Felice Gimondi (1966)
  • Franco Bitossi (1967)
  • Herman Van Springel (1968)
  • Jean-Pierre Monseré (1969)
  • Franco Bitossi (1970)
  • Eddy Merckx (1971–1972)
  • Felice Gimondi (1973)
  • Roger De Vlaeminck (1974)
  • Francesco Moser (1975)
  • Roger De Vlaeminck (1976)
  • Gianbattista Baronchelli (1977)
  • Francesco Moser (1978)
  • Bernard Hinault (1979)
1980–1999
  • Alfons De Wolf (1980)
  • Hennie Kuiper (1981)
  • Giuseppe Saronni (1982)
  • Sean Kelly (1983)
  • Bernard Hinault (1984)
  • Sean Kelly (1985)
  • Gianbattista Baronchelli (1986)
  • Moreno Argentin (1987)
  • Charly Mottet (1988)
  • Tony Rominger (1989)
  • Gilles Delion (1990)
  • Sean Kelly (1991)
  • Tony Rominger (1992)
  • Pascal Richard (1993)
  • Vladislav Bobrik (1994)
  • Gianni Faresin (1995)
  • Andrea Tafi (1996)
  • Laurent Jalabert (1997)
  • Oscar Camenzind (1998)
  • Mirko Celestino (1999)
2000–2019
  • Raimondas Rumšas (2000)
  • Danilo Di Luca (2001)
  • Michele Bartoli (2002–2003)
  • Damiano Cunego (2004)
  • Paolo Bettini (2005–2006)
  • Damiano Cunego (2007–2008)
  • Philippe Gilbert (2009–2010)
  • Oliver Zaugg (2011)
  • Joaquim Rodríguez (2012–2013)
  • Dan Martin (2014)
  • Vincenzo Nibali (2015)
  • Esteban Chaves (2016)