Patrijarh vaseljenski Vartolomej I

Vartolomej I

Svetovno ime Demetrios Arhontonis
Ustoličenje za patrijarha 2. novembar 1991.
Prethodnik Demetrios I
Naslednik -
Rođen 29. februar 1940.
Imbros, Turska

Vaseljenski patrijarh Vartolomej I (grč. Οικουμενικός Πατριάρχης Βαρθολομαίος Α, tur. Patrik I. Bartholomeos; 29. februar 1940) je vrhovni predstojatelj Carigradske patrijaršije i „prvi među jednakima“ patrijarsima Pravoslavne crkve.

Biografija

Vartolomej I je rođen u selu Agios Teodoros (grč. Άγιος Θεόδωρος, tur. Zeytinli köyüin) na ostrvu Imbros (grč. Ίμβρος, tur. Gökçeada) kao sin Hristosa i Merope Arhontonis. Njegovo svetovno ime je Demetrios Arhontonis (Δημήτριος Αρχοντώνης, Dimítrios Archontónis). Turski je državljanin, ali etnički pripada malobrojnoj grčkoj zajednici u Turskoj.

Demetrios Arhontonis pohađao je osnovnu školu na rodnom Imbrosu i nastavio svoje srednjoškolsko obrazovanje u poznatom Zografejon liceju u Istanbulu. Nakon toga je studirao teologiju na Patrijaršijsko-teološkoj školi ili Haliki bogosloviji. Studije je okončao sa najvišim počastima 1961. godine i odmah je rukopoložen za đakona, primivši ime Vartolomej. Vartolomej je ispunio vojnu obavezu u Turskoj armiji u periodu između 1961. i 1963. godine. Između 1963. i 1968. godine Vartolomej je nastavio postdiplomske studije na Episkopskom orijentalnom institutu u Rimu, Vaseljenskom institutu Bosej u Švajcarskoj i Minhenskom univerzitetu Ludvig Maksimilijan u Nemačkoj. Njegov doktorski rad se odnosio na kanonski zakon. Iste godine je postao predavač na Episkopskom gregorijanskom univerzitetu u Rimu.

Po povratku u Istanbul 1968. godine postavljen je za predavača na Haliki bogosloviji, gde ga je vaseljenski patrijarh Atinagora rukopoložio za sveštenika (1969). Kada je 1972. godine postao vaseljenski patrijarh, Demetrije I je Vartolomeja postavio za direktora patrijaršijske kancelarije. Na Božić 1973. godine Vartolomej je postao filadelfijski mitropolit i ponovo je postavljen na mesto direktora patrijaršijske kancelarije na kojem je ostao do svog ustoličenja za halkedonskog mitropolita 1990. godine. Od marta 1974. godine do ustoličenja za vaseljenskog patrijarha bio je član Svetog sinoda kao i mnogih sinodskih uprava.

Od jezika govori novogrčki, turski, italijanski, nemački, francuski, engleski, kao i starogrčki i latinski.

Vaseljenski patrijarh

Kao vaseljenski patrijarh, Vartolomej I je posebno aktivan na međunarodnom planu. Odmah po ustoličenju fokusirao se na obnavljanje nekada proganjanih istočnih pravoslavnih crkava bivšeg Istočnog bloka nakon pada komunizma u tim zemljama 1990. godine. Kao deo tih napora, radio na uspostavljanju čvršćih veza među različitim nacionalnim crkvama istočne pravoslavne zajednice. Takođe je nastavio dijalog pomirenja sa Rimokatoličkom crkvom koji su započeli njegovi prethodnici i inicirao dijalog sa ostalim veroispovestima, uključujući druge hrišćanske grupe, muslimane i jevreje.

Stekao je reputaciju istaknutog predstavnika ekološkog pokreta dajući podršku različitim međunarodnim pokretima te vrste. To mu je donelo nadimak „zeleni patrijarh“ i 2002. godine je počastvovan Sofi nagradom. Takođe mu odato priznanje uručivanjem Zlatne medalje Kongresa, najviše nagrade koju može dodeliti zakonodavni ogranak vlasti SAD.

Vartolomej I, nakon kritikovanja određenih aspekata turske spoljne politike i pokušaja služenja liturgije u udaljenim delovima zemlje, na taj način obnavljajući prisustvo pravoslavlja, koje je odsutno još od 1924. godine, našao se na udaru turskih nacionalističkih elemenata. Patrijaršijska Haliki bogoslovija je zatvorena od 1971. godine po nalogu turskih vlasti.

Mandat vaseljenskog patrijarha Vartolomeja I odlikuje se međupravoslavnom saradnjom, međuhrišćanskim i međureligijskim dijalogom, kao i zvaničnim posetama pravoslavnim i muslimanskim zemljama koje su pre bile retko posećivane. Razmenio je mnoštvo pozivnica crkvenih i državnih velikodostojnika. Njegovi napori da promoviše verske slobode i ljudska prava, njegovi potezi u pogledu unapređenja verske tolerancije među svetskim religijama su veoma zapaženi.

Tokom svog boravka u Turskoj u novembru 2006, papa Benedikt XVI je na poziv vaseljenskog carigradskog patrijaraha Vartolomeja I posetio Istanbul. Papa je učestvovao u verskoj službi povodom proslave dana Svetog Andreja Prvozvanog, sveca-zaštitnika carigradske crkve. To je bila treća zvanična poseta nekog rimskog pape Carigradskoj patrijaršiji (prvi je bio papa Pavle VI 1967, a drugi papa Jovan Pavle II 1979).

U intervjuu objavljenom 19. novembra 2006. u dnevnim novinama „Sabah“, patrijarh Vartolomej I je govorio o problemima verskih sloboda i predstojećoj poseti pape Turskoj. Takođe se osvrnuo na zatvaranje Haliki bogoslovije rečima: „Kao turski građani, mi plaćamo poreze, služimo u vojsci, glasamo. Kao građani radimo sve. Želimo ista prava, ali od toga nema ništa. [...] Ako muslimani žele da studiraju teologiju, postoje 24 teološka fakulteta. A gde ćemo mi da studiramo?“. Takođe je govorio o problemu njegove vaseljenske titule i njenom neprihvatanju od strane turskih vlasti: „Ova titula postoji od 6. veka. [...] Reč vaseljenski nema politički kontekst. [...] Ova titula je jedino na čemu insistiram. Nikada se neću odreći ove titule?“

Titule

Zvanična titula vaseljenskog patrijarha glasi:

Njegova svesvetost arhiepiskop carigradski, novorimski i vaseljenski patrijarh Vartolomej I

na grčkom:

Η Αυτού Θειοτάτη Παναγιότης, Αρχιεπίσκοπος Κωνσταντινουπόλεως, Νέας Ρώμης, Οικουμενικός Πατριάρχης, Βαρθολομαίος Α.

Nagrade

Vartolomeja I su brojni univerziteti i obrazovni centri nagradili počasnim doktoratima, među kojima: Atinski nacionalni i kapodistrijski univerzitet, Solunski univerzitet Aristotel, Trački univerzitet Demokrit, Kritski univerzitet, Janinski univerzitet, Egejski univerzitet i Tesalski univerzitet u Grčkoj; Moskovski državni univerzitet u Rusiji; Bukureštanski univerzitet i Jaši univerzitet u Rumuniji; Londonski gradski univerzitet, Ekseter univerzitet i Edinburški univerzitet u Ujedinjenom Kraljevstvu; Luvenski katolički univerzitet u Belgiji; Pravoslavno-teološki Institut "Sveti Sergej" i Eks an Provans univerzitet u Francuskoj; Flinders univerzitet u Australiji; Adamson univerzitet na Filipinima; Koledž Svetog Andreja i Šerbruk univerzitet u Kanadi; Grčka pravoslavna škole teologije "Sveti krst", Džordžtaun univerzitet, Južni metodistički univerzitet, Jejl univerzitet, Pravoslavno-teološki seminar Svetog Vladimira u SAD.

Rukopoloženja

Spoljašnje veze

Patrijarh vaseljenski Vartolomej I na Wikimedijinoj ostavi
  • Zvanična biografija vaseljenskog patrijarha Vartolomeja (en)
  • Zvanični veb-sajt papske posete Vaseljenskoj patrijaršiji (en)
  • Pravoslavni istraživački institut (en)
  • p
  • r
  • u
Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada
Episkopi Bizant
(do 330)
Sveti Andrija  Stahije  Onisim  Polikarp I  Plutarh  Sedekion  Diogen  Elevterije  Feliks  Polikarp II  Atenodor  Evazije  Lavrentije  Alipije  Pertinaks  Olimpijan  Marko I  Filadelf  Kirijak I  Kastin  Eugenije I  Tit  Dometije  Rufin  Prob  Metrofan  Aleksandar
Arhiepiskopi Konstantinopola
(330–451)
Aleksandar  Pavle I  Euzebije  Makedonije I  Eudoksije  Evagrije  Demofil  Maksim I  Grigorije I  Nektarije  Jovan I Hriuostom  Arsakije  Atik  Sisinije I  Nestorije  Maksimijan  Prokle  Flavijan  Anatolije
Patrijarsi Carigrada
Vizantijski period (451–1453)
Anatolije  Genadije I  Akakije  Fravita  Eufemije  Makedonije II  Timotije I  Jovan II  Epifanije  Antim I  Mena  Evhtihije  Jovan III  Jovan IV  Kirijak II  Toma I  Sergej I  Pir  Pavle II  Petar  Toma II  Jovan V  Konstantin I  Teodor I  Georgije I  Pavle III  Kalinik I  Kir  Jovan VI  German I  Anastazije  Konstantin II  Nikita I  Pavle IV  Tarasije  Nikifor I  Teodot I  Antonije I  Jovan VII  Metodije I  Ignjatije  Fotije I  Stefan I  Antonije II  Nikola I  Eufimije I  Stefan II  Trifun  Teofilakt  Polievkt  Vasilije I  Antonije III  Nikola II  Sisinije II  Sergej II  Eustahije  Aleksije  Mihajlo I  Konstantin III  Jovan VIII  Kozma I  Evstratije  Nikola III  Jovan IX  Lav  Mihajlo II  Kozma II  Nikola IV  Teodot II  Neofit I  Konstantin IV  Luka  Mihajlo III  Kariton  Teodisije I  Vasilije II  Nikita II  Leontije  Dositej  Georgije II  Jovan X  Mihajlo IV  Teodor II  Maksim II  Μanuel I  German II  Metodije II  Manuel II  Arsenije  Nikifor II  German III  Josif I  Jovan XI  Grigorije II  Atanasije I  Jovan XII  Nefon I  Jovan XIII  Gerasim I  Isak  Jovan XIV  Isidor I  Kalist I  Filotej  Makarije  Nil  Antonije IV  Kalist II  Matej I  Eufimije II  Josif II  Mitrofan II  Grigorije III  Atanasije II
Patrijarsi Carigrada
Otomanski period (1453–1923)
Genadije II  Isidor II  Sofronije I  Joasaf I  Marko II  Simeon  Dionisije I  Rafael I  Maksim III  Nefon II  Maksim IV  Joakim I  Pahomije I  Teolept I  Jeremija I  Joanikije I  Dionisije II  Joasaf II  Mitrofan III  Jeremija II  Pahomije II  Teolept II  Matej II  Gavrilo I  Teofan I  Meletije I  Neofit II  Rafael II  Kiril I  Timotije II  Grigorije IV  Antim II  Kiril II  Atanasije III  Neofit III  Partenije I  Partenije II  Joanikije II  Kiril III  Pajsije I  Partenije III  Gavrilo II  Partenije IV  Dionisije III  Kliment  Metodije III  Dionisije IV  Gerasim II  Atanasije IV  Jakov  Kalinik II  Neofit IV  Gavrilo III  Neofit V  Kiprijan  Atanasije V  Kiril IV  Kozma III  Jeremija III  Kalinik III  Pajsije II  Serafim I  Neofit VI  Kiril V  Kalinik IV (III)  Serafim II  Joanikije III  Samjuel  Meletije II  Teodisije II  Sofronije II  Gavrilo IV  Prokopije  Neofit VII  Gerasim III  Georgije V  Kalinik V (IV)  Jeremija IV  Kiril VI  Evgenije II  Antim III  Krisant  Agatangel  Konstantije I  Konstantije II  Georgije VI  Antim IV  Antim V  German IV  Meletije III  Antim VI  Kiril VII  Joakim II  Sofronije III  Joakim III  Joakim IV  Dionisije V  Neofit VIII  Antim VII  Konstantin V  German V  Meletije IV
Patrijarsi Carigrada
Moderni period (od 1923)
Georgije VII  Konstantin VI  Vasilije III  Fotije II  Venuijamin  Maksim V  Atenagora  Dimitrije  Vartolomej
u egzilu u Nikeji ponekad se ne ubraja u partrijarhe