Norveška monarhija

Kralj Norveške
Monarhija

Grb Njegovo veličanstvo Kralj Norveške
Na položaju:
Harald V

Oslovljavanje: Njegovo Veličanstvo
Prijestonasljednik: Krunski princ Haakon
Prvi monarh: Harald I
Osnivanje: c. 872
Norway

Članak je dio serije:
Politika i uprava
Norveške


  • Ustav
  • Kralj
    • Harald V
  • Premijer
    • Jens Stoltenberg
  • Vlada
    • Crveno-zelena koalicija
  • Storting
  • Političke stranke
  • Političari (kategorija)
  • Izbori
1973 · 1977 · 1981
1985 · 1989 · 1993
1997 · 2001 · 2005
  • Okruzi (Fylker)
  • Općine (Kommuner)
  • Vanjski odnosi
  • Norveška i EU

Druge države
pogledaj  razgovor  uredi

Norveški monarh ili suveren je državni poglavar Norveške, koja je po svom državnom uređenju ustavna monarhija sa parlamentarnim sisteom vlasti. Norveška monarhija potiče iz vremena vladavina Haralda Lijepokosog i ranijih malih kraljevstava koja su se ujedinila u Norvešku; dugo vremena je bila u personalnoj uniji sa Švedskom i Danskom.

Trenutni suveren je kralj Harald V, koji vlada od 17. januara 1991. Prijestonasljednik je njegov sin jedinac, krunski princ Haakon. Krunski princ vrši niz ceremonijalnih javnih dužnosti, kao i kraljeva supruga kraljica Sonja. Krunski princ također djeluje kao regent u kraljevoj odsutnosti. Postoji još nekoliko članova kraljevske porodice, među kojima su kraljeva kćer, unučad, braća i sestre. Kraljevska kuća je ogranak kneževske loze Glücksburg, koja potiče iz Schleswig-Holsteina u današnjoj Njemačkoj,[1] odnosno iste kraljevske kuće kojoj pripadaju danska i nekadašnja grčka kraljevska porodica.

Dok Ustav Norveške daje važne izvršne ovlasti kralju, one u pravilu koiristi Državni savjet (Kraljevski savjet ili kabinet) u kraljevo ime. Kralj u formalnom smislu imenuje vladu prema vlastitom nahođenju, ali u praksi se parlamentarni sistem koristi od 1884. Ustav je brojnim amandmanima iz mnogih članaka riječ "kralj" zamijenio riječima "izabrana vlada". Usprkos važnih ovlasti monarha, one se drže izvanrednim te se mogu koristiti samo u situacijama kada je u pitanju opstanak države.

Kraljeve funkcije su uglavnom ceremonijalne. On ratificira zakone i kraljevske rezolucije, prima i šalje izaslanike u strane zemlje te služi kao domaćin prilikom državnih posjeda. Mnogo je važnija njegova uloga simbola nacionalnog jedinstva. Svake Nove godine drži govor u kome se osvrće na negativne pojave u društvu. Kralj je također Visoki zaštitnik Crkve Norveške (državne crkve), vrhovni komandant norveških oružanih snaga i Veliki majstor Kraljevskog norveškog reda sv. Olava i Kraljevskog norveškog reda za zasluge.[2][3]

Izvori

  1. Official royal house web site Arhivirano 2007-11-10 na Wayback Machine-u pristup 5. XI 2007
  2. The Church of Norway on its history and status pristup 21. XI 2006
  3. Royal House web site on the orders and medals Arhivirano 2005-03-17 na Wayback Machine-u pristup 21. XI 2006