Nordijskobaltički summit

Nordijskobaltički summit je godišnji sastanak skupine od devet sjevernoeuropskih zemalja. Prvi se održao u Londonu 19. i 20. 1. 2011. godine.

Summit

Priprema za jaču integraciju severnoevropskih država je pokrenuo SAD početkom 21 veka, ali tek tijekom 2010. godine to izlazi u javnost kada Velika Britanija javno pokreće ideju o svom jačem povezivanju s nordijskim i baltičkim država. Javni rezultat te diplomatske aktivnosti je postao Nordijskobaltički summit u Londonu s proklamiranim ciljevima saradnje zbog poboljšanja porasta ekonomije, otvaranja radnih mesta i sveukupnog poboljšanja životnog standarda ^[1].

Osim poslovnih ljudi na ovom summitu koji će izazvati internacionalne kritike bili su prisutni premijeri:

• Danske
• Estonije
• Finske
• Islanda
• Latvije
• Litve
• Norveške
• Švedske
• Velike Britanije

Kritike

Evropska Unija

Ovaj summit koji se održao u poluilegali to jest pod minimalnom pažnjom medija je ubrzo bio kritiziran od ostalih evropskih država. Britanski premijer David Cameron se zbog kritika još prije početka summita na njemu branio kako ovaj summit s ciljem stvaranja "zajednice zajedničkih interesa" nije usmeren protiv Evropske unije. Osnovu evropskih kritika je činila činjenica da su na njemu okupljenje euroskeptične države tako da su tamo okupljene države dobile od kritičara nadimak "Hladna Evropa" ^[2]

Rusija

Druga velika kritika summita je došla iz Moskve koja smatra Nordijskobaltički summit prvim službenim korakom stvaranja Severnog, artičkog NATO ili miniNato saveza ^[3] što je već ranije najavljeno uz pomoć američkih tajnih dokumenata izašlih u javnost preko wikileaks ^[4] kao i iz potvrde da će se aprilski summit u Helsinkiju održati kako bi se raspravili projekti slični NATO savezu zbog pitanja koja će se otvoriti otapanjem leda na Artiku. ^[5].

Izvori

Nordijskobaltički summit na Wikimedijinoj ostavi