Mezzosopran

registar mecosoprana na klavijaturi

Mecosopran (od ital. mezzo soprano „polusopran“; fr. bas-dessus; nem. die Mezzosoprane) je jedan od glasovnih fahova za žene i dečake, koji se po visini nalazi između alta i soprana. Od soprana se razlikuje tamnijom bojom i nižim registrom: a—h♭2, u izuzetnim slučajevima do c3 (visoko ce). Mecosopran se još naziva sopran II.

Nekada su i muški pevači kastrati pevali u vokalnom rasponu mecosoprana. Neke od uloga za ženske mecosoprane su pisane tako da one glume mladića-dečaka ili anđela sa tipično nešto višim glasom. Primer je uloga Kerubina u operi Figarova ženidba.

Mecosporani obično imaju sekundarne uloge u operama. U tome postoje značajni izuzeci: uloga Karmen u istoimenoj operi (i druge francuske opere 19. veka), Rosina u operi Seviljski berberin itd. Međutim, ove uloge pevaju i soprani.

Mecosoprani se svrstavaju u tri kategorije: koloraturni, lirski i dramski.

  • Koloraturni mecosoprani imaju veoma pokretljiv glas u višem registru, gde se od njih zahteva virtuoznost u izvođenju brzih muzičkih pasaža. Pevačice ovg glasa uspešno pevaju uloge pisane za glasove kastrata. Poznati koloraturni mecosoprani su: Čečilija Bartoli, Tereza Berganca, Merlilin Horn i Elina Garanča.
  • Lirski mecosoprani imaju nežan, osećajan i, ponekad, gotovo plačan glas. Ovaj tip glasa je idealan za uloge kojima ženski pevači tumače muške likove. Operske pevačice ovog tipa glasa su: Dženet Bejker, Agnes Baltsa, Malena Arnman, Magdalena Kožena, Tatjana Trojanos i Frederika fon Štade.
  • Dramski mecosoprani imaju snažan glas koji može da nadjača snagu orkestra i hora. Arije za ove glasove su naročito pisali Verdi, Vagner i Štraus. U najpoznatije dramke mecosoprane ubrajaju se: Irina Arhipova, Fjorenca Kosoto, Biserka Cvejić, Krista Ludvig, Đulijeta Simionato i Širli Veret.