Laokont

Laokont ili Laokoont (starogrčki: Λαοκόων, latinski: Laocoon) je lik iz grčke mitologije, prorok i svećenik boga Apolona, sin Agenora iz Troje i prema nekim legendama, brat Anhiza (oca trojanskog junaka Eneje).^[1]

Biografija

Po jednoj od legendi - Laokont je uvrijedio Apolona prekršivši zakletvu o celibatu, jer je imao sinove, po drugoj razljutio je Apolona oskvrnuvši svetost njegova hrama, obljubivši pred njegovim kipom svoju ženu.^[1] Zbog tog mu se Apolon osvetio poslavši dvije morske zmije Porku i Karibeju da mu udave sinove blizance Antifanta i Timbreja, i to u vrijeme dok se on pripremao žrtvovati bika, na oltaru boga Posejdona, nakon što je žrijebom određen da to obavi.^[1]

Po drugoj i puno poznatijoj verziji legende o njemu, on je udavljen zajedno sa sinovima, zato da ne odvrati Trojance od namjere da unesu Trojanskog konja u grad, kog su im ostavili Grci.^[1] Po toj verziji zmije je poslala božica Atena, a ne Apolon koji je ionako više simpatizirao Trojance.

Legendu o Laokonu opjevao je Vergilije u II knjizi svog epa Eneida^[2] a fizički najbolje oslikala kiparska grupa - Laokont sa sinovima koja se danas nalazi u Vatikanskim muzejima. Ta grupa, bila je neko vrijeme na dvoru cara Tita (79. - 81.) za nju je Plinije Stariji rekao da su je isklesali tri kipara sa Rodosa; Agesandar, Polidor i Atenodor. Ona je ponovno izazvala pravu senzaciju kad je ponovno iskopana u Rimu u doba renesanse.^[1]

Ta grupa nadahnula je 1766. Gottholda Lessinga da napiše svoj slavni esej o umjetnosti; Laokon ili o granicama slikarstva i pjesništva.^[1] I brojni drugi umjetnici našli su inspiraciju u priči o Laokonu.

Izvori

Vanjske veze

Laokont na Wikimedijinoj ostavi

• Laocoön na portalu Encyclopædia Britannica (en)