Koš
| Koš | |
|---|---|
 | |
Koš (košara, košarica, korpa, sepet) je rešetkasta posuda izrađena preplitanjem fleksibilnih biljnih vlakana, kao što su vrbove grančice, trave, sitovi i bambusi, ili od traka plastike i drugih sintetičkih materijala.[1] Zanat za izradu koševa naziva se košaraštvo.[2] Osnovni oblik imenice je "koš" i od njega potječu drugi nazivi (i u drugim oblastima). U srpskohrvatskom jeziku najčešće korišteni oblik je košara.
Historija
Najstarije dosad pronađene košare su iz neolita, a pronađene su u Egiptu, Peruu i južnoj Španjolskoj.[1]
Materijal
Zavisno od podneblja, materijal za izradu je vrlo različit: šiblje, rogoz, slama, trava, trska, bambus, ratan, palme itd. U novije vrijeme košare se izrađuju od žice i plastike.
Na području Hrvatske najčešće korišteni materijal za izradu većih koševa su šibe od pletarske vrbe, lijeske i od vinove loze, te slama i rogoz za manje košare i košarice.
Vrste
Košara, košarica, koška, korpa i sepet su inačice i/ili drugi nazivi za koš, zavisno od veličine i područja na kome se proizvode i koriste.
- Koš je obično većih dimenzija, izrađen od debljih šiba vrbe, lijeske ili vinove loze. Služi kod branja, za nošenje i čuvanje raznih poljoprivrednih i drugih proizvoda (kukuruza, krumpira, grožđa, jabuka, šljiva, ogrijevnog drva...)
- Košara je najčešće korišteni sinonim za koš, ali se u stvari košara i koš razlikuju po veličini i materijalu za izradu. Materijal za izradu košara je raznovrstan, zavisno od namjene. Tako se u poljoprivredi koriste naprijed nabrojani prirodni materijali, pleteni na tradicionalan način. Ponegdje u kućanstvima i uredima za odlaganje otpada još uvijek se koriste tradicionalne košare, ali su većim dijelom, kao i na drugim mjestima (javne površine, trgovine, bolnice, restorani itd.), zamijenjene praktičnijim materijalima - plastikom, žicom ili metalnom mrežom.
Iznimno, košare mogu biti i većih dimenzija, kao što je na primjer košara ("gondola") kod zračnih balona. - Košarica je manja košara, izrađena od tanjih materijala (tanje vrbove šibe, slame, trave, rogozine). Služi za spremanje ili nošenje manjih ili osjetljivih proizvoda (jaja, gljiva, kruha), a često se koristi i kao ukrasni predmet.
- Koška[3] je vrsta košare s podlogom od drveta i jednom ravnom stranom. Naziv se koristi u nekim područjima Hrvatske (Pokuplje, Hrvatsko zagorje, Podravina).
- Korpa[4][5] je sinonim za košaru. Naziv potječe od njemačke riječi korb, odnosno latinske corbis. Deminutiv je "korpica".
- Sepet (sepetka) je regionalni naziv za košaru, porijeklom iz turskog jezika.
Izrada
- Glavni članak: Košaraštvo
Načelno se primijenjuju dvije tehnike pletenja, ovisno o korištenom materijalu i veličini predmeta:
- Pletenje s kosturom primijenjuje se pri korištenju šiba: oko kostura, koji čine zrakasto raspoređene i ukrižene deblje šibe, prepleću se tanje elastične šibe. Ovom tehnikom pletu se koševi, košare, te predmeti koji nisu koševi (demižoni, kolijevke i drugi namještaj).
- Spiralno pletenje primijenjuje se pri radu s tanjim i elastičnim materijalima: strukovi slame (obično ražene) slažu se i spiralno upliću. Ovom tehnikom izrađuju se manje košare i košarice, te razni ukrasni predmeti.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 „Basketry” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 7. 11. 2019.
- ↑ "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, svezak 6, str. 189, Zagreb, 2004. ISBN 953-6036-36-3
- ↑ "Sjetom starih zanata", odjeljak "Pletarstvo i košaraštvo" na web stranici "Šokački portal", [mrtav link]
- ↑ Bratoljub Klaić, "Rječnik stranih riječi", str. 743, Nakladni zavod MH, Zagreb 1984.
- ↑ "Leksikon Minerva", stupac 729, Minerva nakladna knjižara, Zagreb 1936.
Vanjske veze
Koš na Wikimedijinoj ostavi
- "Stari Kamenički zanati" Arhivirano 2009-09-25 na Wayback Machine-u, Studija grupe učenika Osnovne škole Ivan Ranger Kamenica, Učenička zadruga "Korpica"
- Tradicionalni zanati na web strani "Šokački portal" Arhivirano 2011-08-02 na Wayback Machine-u
