Katedrala Notre-Dame u Amiensu

Katedrala Notre-Dame u Amiensu
Svjetska baština – UNESCO
 Francuska


Amiens na mapi Francuske
Amiens
Amiens
Lokacija Amiensa u Francuskoj
Registriran:1981. (5. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, ii
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Katedrala Notre-Dame u Amiensu je remek-djelo gotičke umjetnost i rane francuske gotike. Katedrala je 1981. godine upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Katedrala u Amiensu

Povijest

Stara katedrala u Amiensu, važnom trgovačkom i tekstilnom središtu Francuske sjeverno od Pariza, izgorjela je 1218. godine. Poput katedrale u Chartresu, crkveni službenici su se posvetili da je obnove i izgrade još veličanstveniju građevinu. Sredstva za katedralu su uglavnom došla od crkvenih seoskih posjeda i trgovačkih prihoda. Gradnja je započela 1220. godine i nastavila se slijedećih sedamdeset godina. Rezultat je bio nadmoćni arhitektonski izraz gotičke vertikalnosti. Glavni brod, koji je širok samo 12 metara ima visinu od nevjerojatna 42 metra, čime se stvara čudesan dojam stremljenja visinama.

U labirintu (izgrađen kao spomenik mitskom graditelju Dedalu, autoru Kretskog labirinta), koji je sada uništen, bila su upisana imena arhitekata katedrale u Amiensu. Tu je bilo istaknuto da je Robert de Luzarches zaslužan za krajnji plan katedrale. Njega je naslijedio Thomas de Cormont, a njega njegov sin Renaud.

Niži dijelovi katedrale su završeni oko 1240. godine.

Unutrašnjost katedrale prema zapadu
Unutrašnjost katedrale prema istoku

Osobitosti

Plan katedrale je primjer sažimanja koje se očituje u smanjivanju mase volumena, što opet dovodi do veće povezanosti brodova, u proširenju srednjeg broda, u skraćenju transepta i uključivanju apsidiola u prostor deambulatorija. To je značilo odricanje od mnogobrojnih volumena, kao odlike romanike, da bi se stvorio što jedinstveniji unutrašnji prostor. Dinamični karakter unutrašnjeg prostora određen je raščlanjenim i otvorenim zidom, koji postoji samo kao propusni skelet, a ne kao zatvorena granica.

Glavni brod je završen u roku od 16 godina i na njemu je usavršen klasični trodijelni interijer koji je uveden u Chartresu. Podjelom na tri pojasa su izbjegnute galerije, ukinuta jedna horizontala i produžena vertikala, a zid postao još otvoreniji i jedinstveniji. Vertikalno usmjerenje je prisutno i u svodu, gdje se strmo postavljena rebra sastaju u jednoj točki, a visine transepta izjednačene s visinom glavnog broda. Volumen stupova, zida, svoda, lukova raščlanjuje se i plastički razvodi, tako da svaki dio dobiva svoju vlastitu plastičnu izražajnost. Tanki polustupovi snopastog stupa, bogato profilirani luk, rebra, mrežište prozora postoje kao zasebne plastične vrijednosti. Oni se svojim otvaranjem uklapaju u kompoziciju cjeline.

Izvana vertikalno usmjerenje potpuno dominira, ostvareno ne samo visinom brodova i tornjevima, već i kontrafornim sustavom i jedinstvenim plastičkim oblikovanjem svih dekorativnih elemenata koji naglašavaju slojevito rastvaranje volumena. Horizontalna podjela fasade potpuno je ukinuta visokim, šiljastim otvorima i dekorativnim elementima (učelci, fijale, galerije itd.) koji nadrastaju iz jednog pojasa u drugi, spajajući ih u jedinstven vertikalni potez.

Dinamičnost prostora, koji "teče" kroz napeto pokrenuti volumen, naglašena je i obogaćena efektima svjetlosti filtrirane vitrajima. Mrežište prozora gledano iznutra, zbog djelovanja svjetlosti, izgleda kao tamni linearni grafički kostur. Izvana, gdje je vitraj slijep (bez svjetlosti i boje) nameće se svojim plastičnim vrijednostima. Sastoji se od zakrivljenih traka koje svojim kretanjem tvore stilizirani pravilni oblik cvijeta što uobličuje prostor – svjetlost. Na taj se način kontrolira i ulazak svjetlosti.

Povezano

Izvori

  • Laurie Schneider Adams, A History of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001. ISBN 0-7-231717-5 Uneseni ISBN nije važeći.
  • Velike arhitekture svijeta, urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005. ISBN 978-953-214-266-2
  • Marilyn Stokstad, Art History (Wolume One), Pearson Prentice Hill, New Jersey, 2005. ISBN 0-13-145529 Uneseni ISBN nije važeći.

Vanjske veze

Katedrala Notre-Dame u Amiensu na Wikimedijinoj ostavi
  • p
  • r
  • u

Episkopalni grad AlbiRimski i romanički spomenici u ArlesuKraljevske solane u Arc-et-SenansuStara jezgra Avignona23 zvonika Beffroi1)Gradsko središte BordeauxaKatedrala u BourgesuCanal du MidiUtvrda Carcassonne i stari dio gradaMediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i CévennesaDvorac Fontainebleau s parkomOpatija FontenayGrande Île u StrasbourguObnovljeno središte Le HavreaHistorijska mjesta u LyonuMont Saint Michel i njegov zaljev • Katedrala Notre-Dame u Amiensu • Katedrala Notre-Dame u ChartresuNotre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u ReimsuDolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i ChalonnesaRimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavolukPont du GardZaljev Porto uključujući park prirode Scandola na KorziciPireneji-Mont Perdu3)Prahistorijska naselja sojenica oko Alpa 2)Srednjevjekovni trgovački grad Provins • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3)Vinogradsko područje Saint-EmilionaOpatijska crkva Saint-Savin-sur-GartempeObala Seine u ParizuStanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u NancyjuVaubanove utvrdeVersajski dvoracOpatija Vézelay s brežuljkomPrahistorijski lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier)

Francuska zastava
Francuski prekomorski posjedi:
Francuska nematerijalna svjetska baština

Alençonska čipka, vještina pravljenja • Aubussonska tapiserija • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s KorzikeCompagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta • Equitation, francuska škola jahanja • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova BretanjeFrancuski gastronomski obrokFrancuska tradicija crtanja krovišta • Maloya • Procesija divova i zmajeva1)Sokolarstvo 4)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno sa 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španije  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]