Kalifatski grad Medina Azahara
| Kalifatski grad Medina Azahara | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Španija | |
| Registriran: | 2018. |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, iv |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Kalifatski grad Medina Azahara je arheološko nalazište utvrđenog grada-palače izgrađenog sredinom 10-og stoljeća 5 km. zapadno od Kordobe, Španija. Bio je središte Kalifata Kordoba dinastije Omejada. Nakon nekoliko godina prosperiteta, opustošen je tokom građanskog rata kojim je okončan kalifat 1009-1010. Ostaci grada bili su zaboravljeni skoro 1.000 godina do njihovog ponovnog otkrivanja početkom 20. vijeka. Ova kompletna urbana cjelina sadrži infrastrukturu poput puteva, mostova, vodovoda, zgrada, dekorativnih elemenata i svakodnevnih predmeta. Nalazište pruža obimna znanje o zapadnoj islamskoj civilizaciji Al-Andalusa, na vrhuncu svog sjaja.[1]
Svjetska baština
Grad je podigao Abd-ar-Rahman III (912–961), pripadnik dinastije Omejada i prvi kalif Al-Andalus. Glavni razlog za izgradnju bio je političko-ideološki: Abd ar-Rahman III se proglasio "kalifom" 929. godine, a dostojanstvo ove nove titule zahtijevalo je osnivanje novog grada, simbola njegove moći, imitirajući druge istočne kalifate. Nastojao je pokazati njegovu superiornost nad njegovim velikim suparnicima, fatimidskim kalifima iz Ifriqije u sjevernoj Africi i abasidskim kalifima u Bagdadu.[2]
Izgradnja je započela je 936–940. i nastavila se u više faza tokom vladavine Abd-ar-Rahmana III i vladavine njegovog sina, Al-Hakama II (961–976). Novi grad je uključivao svečane prijemne sale, džamiju, administrativne objekte, aristokratske rezidencije, bašte, kovnicu novca, radionice, kasarne, službene prostorije i kupatila.
Organizaciju grada-palače odlikuju tri terase. Prva i najviša terasa je rezervirana za kalifov dvor i znak je snage, dok srednjim dijelom dominiraju voćnjaci i povrtnjaci. Donji dio uključuje glavnu džamiju i kuće.
Kako bi doveo vodu potrebnu za parkove i cvjetne vrtove, Abdurahman III. je odredio kako će novi grad biti izgrađen na mjestu gdje se nalazio stari rimski akvadukt za Kordobu. Ovaj akvadukt bio je dosta nizak, pa je izgrađen novi vodovod koji prelazi planine cijevima i doline akvaduktima. Danas se ovaj vodovod smatra jednim od najboljih dostignuća kalifa.
Rijetki materijali, dragocjeni predmeti, umjetnička djela i drugo nabavljani su po cijelom svijetu, bez obzira na cijenu. U gradnju su bile uključene i druge države. Bizantski car poslao je visokokvalifikovane stručnjake za izradu keramičkih predmeta i mozaika. Iz fatimidske Kartage stigle su fino obrađene mramorne ploče i stupovi antičkih ruševina, građeni od crvenog i zelenog mramora. Iz Bagdada su nabavljene rijetke egzotične ptice. Abasidski uticaj pokazuju i pravougaoni bazeni za obredna kupanja sa svojim motivima životinja. U ruševinama je nađeno i mnoštvo predmeta od glazirane keramike mezopotamskoga porijekla, koji prikazuju životinje i plesačice, tipično za keramiku palače u Samari. Tu su i medaljoni od slonove kosti koji prikazuju scene ljudi i životinja što podsjeća na umjetnost kod, također neprijateljskih, bagdadskih kalifa. Tako Medina Azahara predstavlja spoj istočnjačkih i sredozemnih kulturnih elemenata 10. stoljeća. Abd ar Rahman preselio je dvor u Medinu Azaharu 945. godine, iako još neki objekti nisu bili završeni - to je učinio njegov sin Al-Hakam II.
Ruševine grada dimenzija 1.500X750 m, otkopane su počevši od 1911. god. Oko 10 hektara od 112 ha grada je iskopano i djelimično restaurirano, sa glavnim objektima. Namjenski arheološki muzej, koji se nalazi na rubu lokaliteta, otvoren je 2009. godine. Dana 1. jula 2018. godine, lokalitet je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine s natpisom Kalifatski grad Medina Azahara.
Izvori
Kalifatski grad Medina Azahara na Wikimedijinoj ostavi
