Giovanni Galbaio

Giovanni Galbaio (? - 803/4) bio je, prema tradiciji osmi, a prema historijskim zapisima šesti, dužd Venecije koji je vladao od 787. do nedugo pred smrt. Poticao je iz tradicionalno pro-bizantinske Eraclee, odnosno pripadao tadašnju frakciji koju je predstavljao njegov prethodnik i otac Maurizio Galbaio, koji se suprotstavljao Langobardima. Prilikom langobardskog pustošenja venecijanskog zaleđa i Istre 772/73. je zarobljen; oslobođen je nakon diplomatske intervencije koju mu je otac pokrenuo kod Franaka i Pape. Otac ga je 778/79. imenovao svojim regentom i nasljednikom, a što je formalno priznao bizantski car Lav IV Hazar, nominalni suveren Venecije.

Galbaio je 787. naslijedio oca i naslijedio njegovu pro-bizantsku politiku. Zbog nje je, pak, došao u sukob sa Francima koji su pod Karlom Velikim osvojili langobardska područja u Italiji. Taj se sukob reflektirao i kroz sukob dužda sa pro-franačkim patrijarhom Gradoa Giovannijem od Trsta; potonji je u sukobu koristio crkvenu zabranu trgovine robljem na Jadranu koja je tada Veneciji postajala značajan izvor prihoda. Nastojeći ojačati svoj položaj, Giovanni je svog sina Maurizia II imenovao za su-dužda, i za to dobio blagoslov bizantske carice Irene; za to, međutim, nije tražio pristanak naroda, pa mu je značajno pala popularnost. Giovanni je potom patrijarha nastojao oslabiti tako što je svog nećaka Cristofora imenovao biskupom Olivola. Kada je patrijarh to odbio potvrditi, na njega je poslao vojsku pod Maurizijom II. Sjedište patrijaršije Grado je zauzeto i spaljeno, a patrijarh bačen s gradskih zidina.

Taj je čin, međutim, protiv Galbaia okrenuo grad. Nasljednikom ubijenog patrijarha Giovannija je postao njegov nećak Fortunato (Fortunat) koji je sjedište doveo u Treviso, gdje su se, pod franačkom zaštitom počeli okupljati nezadovoljnici. Oni su za svog vođu izabrali Obelerija degli Anenorija koji je došao u grad i protjerao Galbaije. Oni su se sklonili u Mantovu; njihovi potomci su se nešto kasnije vratili u grad i preuzeli prezime Querini.


Literatura

  • Norwich, John Julius. A History of Venice. Alfred A. Knopf: New York, 1982.
Političke funkcije
Prethodi:
Maurizio Galbaio
dužd Venecije
787–804
Slijedi:
Obelerio degli Antenori
  • p
  • r
  • u
Duždevi Venecije
  • p
  • r
  • u
Bizantski period (697. – 737.)
Paolo Lucio Anafesto   Marcello Tegalliano   Orso Ipato
  • p
  • r
  • u
Režim magistara militum (738. – 742.)
  • p
  • r
  • u
Vojvodski period (742. – 1148.)
  • p
  • r
  • u
Republikanski period (1148. – 1797.)

Domenico Morosini   Vitale II Michiel   Sebastiano Ziani   Orio Mastropiero   Enrico Dandolo   Pietro Ziani   Jacopo Tiepolo   Marino Morosini   Renier Zen   Lorenzo Tiepolo   Jacopo Contarini   Giovanni Dandolo   Pietro Gradenigo   Marino Zorzi   Giovanni Soranzo   Francesco Dandolo   Bartolomeo Gradenigo   Andrea Dandolo   Marin Falier   Giovanni Gradenigo   Giovanni Dolfin   Lorenzo Celsi   Marco Corner   Andrea Contarini   Michele Morosini   Antonio Venier   Michele Steno   Tommaso Mocenigo   Francesco Foscari   Pasquale Malipiero   Cristoforo Moro   Niccolò Tron   Niccolò Marcello   Pietro Mocenigo   Andrea Vendramin   Giovanni Mocenigo   Marco Barbarigo   Agostino Barbarigo   Leonardo Loredan   Antonio Grimani   Andrea Gritti   Pietro Lando   Francesco Donato   Marcantonio Trevisan   Francesco Venier   Lorenzo Priuli   Girolamo Priuli   Pietro Loredan   Alvise I Mocenigo   Sebastiano Venier   Niccolò da Ponte   Pasquale Cicogna   Marino Grimani   Leonardo Donà   Marcantonio Memmo   Giovanni Bembo   Nicolò Donà   Antonio Priuli   Francesco Contarini   Giovanni I Corner   Nicolò Contarini   Francesco Erizzo   Francesco Da Molin   Carlo Contarini   Francesco Cornaro   Bertuccio Valiero   Giovanni Pesaro   Domenico II Contarini   Nicolò Sagredo   Alvise Contarini   Marcantonio Giustinian   Francesco Morosini   Silvestro Valier   Alvise II Mocenigo   Giovanni II Corner   Alvise III Mocenigo   Carlo Ruzzini   Alvise Pisani   Pietro Grimani   Francesco Loredan   Marco Foscarini   Alvise IV Mocenigo   Paolo Renier   Ludovico Manin