Francuski prekomorski departmani i teritorije


Ovaj članak dio je serije članaka na temu
Administrativna podjela Francuske

Glavni članak
Regioni

(uklj. prekomorske regione)

Departmani

(uklj. prekomorske departmane)

Okruzi
Kantoni
Međuopćinski nivo

Gradovi
Aglomerizacijske zajednice
Općinske zajednice
Udruge novih aglomerizacija

Općine

Općine
Općinski okruzi

Ostale u prekomorskoj Francuskoj

Prekomorske zajednice
Zajednica sui generis
Prekomorska zemlja
Prekomorski teritoriji
Otok Clipperton

Francuski prekomorski departmani i teritorije (francuski: Départements et territoires d'outre-mer), kolokvijalno zvane akronimom DOM-TOM je naziv za sve teritorije izvan Evrope, kojima upravlja Francuska. Te teritorije imaju različite pravne statuse i nivoe autonomije, pa ih se dijeli u 4 kategorije.

Prekomorski departmani

Glavni članak: Prekomorski departmani Francuske

Oni po ustavu imaju isti status kao francuski departmani i francuske pokrajine te se smatraju dijelom Evropske Unije.

Prekomorske zajednice

Zemlje te grupe imaju vrlo različite statuse, od svih njih jedino otoci Saint Martin i Saint Barthélemy u Karibima pripadaju Evropskoj Uniji.

Specijalna zajednica

  • Nova Kaledonija u Melaneziji ima specifičan status zajednice sui generis (collectivité sui generis).[2] To je zbog dogovora iz 1998. da se u roku od 15 do 20 godina izvrši potpuni prijenos vlasti na lokalnu zajednicu,[1] pa će stanovnici Nove Kaledonije odlučiti na referendumu da li će postati nezavisna država ili ostati Francuska prekomorska zajednica.

Francuske prekomorske teritorije

Zakonskim aktom 2007-224 od 21. februara 2007., Raspršeni otoci u Indijskom oceanu postali su peti distrikt TAAF-a.

Nenaseljene zemlje

Većina tih teritorija pripada 5 distinktu TAAF-a

Karakteristike

Za razliku od Britanskih prekomorskih teritorija koji nisu po ustavu dio Velike Britanije, dakle nisu dio nacionalnog teritorija, te teritorije su sastavni dio Republike Francuske.[1]

Historija

Status brojnih francuskih prekomorskih teritorija, ostataka nekadašnjeg Francuskog kolonijalnog imperija radikalno se izmjenio početkom 1970-ih. Tad je arhipelag Komori u Indijskom oceanu prograsio nezavisnost 1975. godine, uz izuzetak otoka Mayotte koji se odlučio ostati unutar Francuske. Slijedio ga je 1977. Džibuti na Rogu Afrike, a 1980. anglo-francuski pacifički kondominij Novi Hebridi, pod imenom Vanuatu.[1]

Francuzi su svim teritorijima koji su odlučili ostati uz Francusku Republiku dali prilično veliku autonomiju, osim u resorima koji su ostali rezervirani za metropolu, poput vanjskih poslova i odbrane. Njima se vlada kroz različite, ali u biti slične administrativne strukture, obično imaju izabrano vijeće sa presjednikom, koji su ipak podređeni predstavniku Francuske Republike.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 The overseas territories” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 6. 5. 2013. 
  2. 2,0 2,1 Les Collectivités” (francuski). Ministre des Outre-Mer. Pristupljeno 6. 5. 2013. 

Vanjske veze

Francuski prekomorski departmani i teritorije na Wikimedijinoj ostavi
  • The overseas territories na portalu Encyclopædia Britannica (en)
  • Službene stranice Ministarsva prekomorskih zemalja Arhivirano 2005-10-12 na Wayback Machine-u (fr)