Dionisije II Carigradski

Dionysius II
vaseljenski patrijarh Carigrada
Dionisije II šalje Joasafa, mitropolita kizičko, u izaslanstvo ruskom caru Ivanu IV
CrkvaVaseljenska patrijaršija
Izabran17. april 1546
Stolovanje završilojul 1556
PrethodnikJeremija I
NasljednikJoasaf II
Lični detalji
Smrtjul 1556

Dionisije II (grčki: Διονύσιος Β΄; ? - jul 1556) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada od 1546. do smrti.

Život

Dionisije se rodio u Galati (današnjem dijelu Istanbula).[1] Godine 1516.[2]:186 je imenovan za mitropolita nikomedijskog i posvećen za episkopa od strane Teolepta I.[1]

Dionsije je od strane patrijarha Jeremije I bio određen za njegovog nasljednika, te je 17. aprila 1546. godine izabran[2]:39 velikim dijelom zahvaljujući javnoj podršci vjernika a protiv volje Svetog sinoda.[3] Za vrijeme stolovanja ga se krivilo da je povisio tarifu za imenovanje (pešteš) osmanskom sultanu na 3000 écua (zlatnika) kao i za to što je, prema naređenju sultana, srušio veliki križ na krovu crkve Pamakristosa, tadašnjeg sjedišta Patrijaršija.[4]

Mnogo značajniji događaj njegovog stolovanja se zbio kada je godine 1546. u Italiju otputovao mladi Mitrofan, mladi mitropolit cezarejski, koji će kasnije postati patrijarh Mitrofan III. Dionisije je Mitrofana poslao u Veneciju uglavnom sa zadatakom da prikuplja novac za Crkvu, ali je Mitrofan također otišao i u Rim gdje se sreo sa paom. Godine 1548. su vijesti o tome izazvale veliko nezadovoljstvo među grčkim stanovništvom Carigrada, pa je čak došlo do nereda i pokušaja ubistva Dionisija, koji se smatrao krivim kao i Mitrofan.[5] Dionisje se našao na rubu svrgavanja, ali na kraju je zadržao mjesto patrijarha zahvaljujući podršci Sulejmana Veličanstvenog.[6]

Dionisije je vladao do smrti. Datum njegove smrti je predmet rasprave među učenjacima, te se navode različiti datumi, kao 1554. i 1555. godine, ali se najpouzdanijim smatra jul 1556. godine,[2]:46 i to zahvaljujući mletačkim dokumentima.[5] Sahranjen je u manastiru Kamariotisa na otoku Chalki.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 „Dionysios II”. Ecumenical Patriarchate. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03. Pristupljeno 18. VI 2011. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  3. Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity. Cambridge University Press. str. 199. ISBN 978-0-521-31310-0. 
  4. R. Janin (1956). „Costantinople, Patriarcat grec”. Dictionnaire d'histoire et de géographie ecclésiastiques. 13. Paris: Letouzey et Ané. 677. 
  5. 5,0 5,1 Moustakas Konstantinos. „Dionysios II of Constantinople”. Encyclopaedia of the Hellenic World, Asia Minor. Pristupljeno 18. VI 2011. 
  6. Frazee, Charles (2006). Catholics and sultans : the church and the Ottoman Empire, 1453-1923. London: Cambridge University Press. str. 29. ISBN 0-521-02700-4. 
  • p
  • r
  • u
Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada
Episkopi Bizant
(do 330)
Sveti Andrija  Stahije  Onisim  Polikarp I  Plutarh  Sedekion  Diogen  Elevterije  Feliks  Polikarp II  Atenodor  Evazije  Lavrentije  Alipije  Pertinaks  Olimpijan  Marko I  Filadelf  Kirijak I  Kastin  Eugenije I  Tit  Dometije  Rufin  Prob  Metrofan  Aleksandar
Arhiepiskopi Konstantinopola
(330–451)
Aleksandar  Pavle I  Euzebije  Makedonije I  Eudoksije  Evagrije  Demofil  Maksim I  Grigorije I  Nektarije  Jovan I Hriuostom  Arsakije  Atik  Sisinije I  Nestorije  Maksimijan  Prokle  Flavijan  Anatolije
Patrijarsi Carigrada
Vizantijski period (451–1453)
Anatolije  Genadije I  Akakije  Fravita  Eufemije  Makedonije II  Timotije I  Jovan II  Epifanije  Antim I  Mena  Evhtihije  Jovan III  Jovan IV  Kirijak II  Toma I  Sergej I  Pir  Pavle II  Petar  Toma II  Jovan V  Konstantin I  Teodor I  Georgije I  Pavle III  Kalinik I  Kir  Jovan VI  German I  Anastazije  Konstantin II  Nikita I  Pavle IV  Tarasije  Nikifor I  Teodot I  Antonije I  Jovan VII  Metodije I  Ignjatije  Fotije I  Stefan I  Antonije II  Nikola I  Eufimije I  Stefan II  Trifun  Teofilakt  Polievkt  Vasilije I  Antonije III  Nikola II  Sisinije II  Sergej II  Eustahije  Aleksije  Mihajlo I  Konstantin III  Jovan VIII  Kozma I  Evstratije  Nikola III  Jovan IX  Lav  Mihajlo II  Kozma II  Nikola IV  Teodot II  Neofit I  Konstantin IV  Luka  Mihajlo III  Kariton  Teodisije I  Vasilije II  Nikita II  Leontije  Dositej  Georgije II  Jovan X  Mihajlo IV  Teodor II  Maksim II  Μanuel I  German II  Metodije II  Manuel II  Arsenije  Nikifor II  German III  Josif I  Jovan XI  Grigorije II  Atanasije I  Jovan XII  Nefon I  Jovan XIII  Gerasim I  Isak  Jovan XIV  Isidor I  Kalist I  Filotej  Makarije  Nil  Antonije IV  Kalist II  Matej I  Eufimije II  Josif II  Mitrofan II  Grigorije III  Atanasije II
Patrijarsi Carigrada
Otomanski period (1453–1923)
Genadije II  Isidor II  Sofronije I  Joasaf I  Marko II  Simeon  Dionisije I  Rafael I  Maksim III  Nefon II  Maksim IV  Joakim I  Pahomije I  Teolept I  Jeremija I  Joanikije I  Dionisije II  Joasaf II  Mitrofan III  Jeremija II  Pahomije II  Teolept II  Matej II  Gavrilo I  Teofan I  Meletije I  Neofit II  Rafael II  Kiril I  Timotije II  Grigorije IV  Antim II  Kiril II  Atanasije III  Neofit III  Partenije I  Partenije II  Joanikije II  Kiril III  Pajsije I  Partenije III  Gavrilo II  Partenije IV  Dionisije III  Kliment  Metodije III  Dionisije IV  Gerasim II  Atanasije IV  Jakov  Kalinik II  Neofit IV  Gavrilo III  Neofit V  Kiprijan  Atanasije V  Kiril IV  Kozma III  Jeremija III  Kalinik III  Pajsije II  Serafim I  Neofit VI  Kiril V  Kalinik IV (III)  Serafim II  Joanikije III  Samjuel  Meletije II  Teodisije II  Sofronije II  Gavrilo IV  Prokopije  Neofit VII  Gerasim III  Georgije V  Kalinik V (IV)  Jeremija IV  Kiril VI  Evgenije II  Antim III  Krisant  Agatangel  Konstantije I  Konstantije II  Georgije VI  Antim IV  Antim V  German IV  Meletije III  Antim VI  Kiril VII  Joakim II  Sofronije III  Joakim III  Joakim IV  Dionisije V  Neofit VIII  Antim VII  Konstantin V  German V  Meletije IV
Patrijarsi Carigrada
Moderni period (od 1923)
Georgije VII  Konstantin VI  Vasilije III  Fotije II  Venuijamin  Maksim V  Atenagora  Dimitrije  Vartolomej
u egzilu u Nikeji ponekad se ne ubraja u partrijarhe