Apsolutna magnituda

U astronomiji, apsolutna magnituda je prividna magnituda, m, koju bi astronomski objekt imao da je na nekoj dogovorenoj standardnoj udaljenosti. Apsolutna magnituda omogućuje da se međusobno usporedi pravi sjaj različitih objekata neovisno o tome koliko su udaljeni.

Apsolutna magnituda koristi isti princio kao i prividna magnituda - razlika u sjaju od jedne magnitude znači omjer sjaja od ~2.512 (=100.4). Razlika u sjaju od 5 magnituda znači omjer u sjaju od točno 100. Mliječni Put, na primjer, ima apsolutnu magnitudu od oko -20.5, što znači da je kvazar s apsolutnom magnitudom od -25.5 točno 100 puta sjajniji od naše galaksije. Kad bi naša galaksija i taj kvazar bili jednako udaljeni od Zemlje, kvazar bi na našem nebu bio 100 puta sjajniji.

Apsolutna magnituda za zvijezde i galaksije (M)

Proračun

Primjer

Prividna magnituda


Apsolutna magnituda za planete (H)

Za planete, komete, asteroide i druga tijela Sunčevog sustava, definicija apsolutne magnitude je nešto drukčija nego za tijela dubokog svemira. Razlika je, zapravo, jedino u standardnoj udaljenosti za koju se računa prividni sjaj objekta.

Za tijela Sunčevog sustava, apsolutna magnituda se definira kao prividna magnituda koju bi objekt imao da se nalazi na udaljenosti od 1 astronomske jedinice (1 AJ) i od Sunca i od Zemlje, pri faznom kutu od 0°.

Za spomenute zadane udaljenosti (1 AJ), Sunce, Zemlja i objekt tvore jednakostraničan trokut, pa fazni kut nikako ne može biti nula, no ovakva je formulacija zgodna za računanje. Fazni kut od 0° znači da se sa Zemlje vidi ona strana nebeskog tijela koja je obasjana Suncem.

Proračun

Formula za H: (apsolutna magnituda)

H = m S u n c e 5 log 10 a r d 0 {\displaystyle H=m_{Sunce}-5\log _{10}{\frac {{\sqrt {a}}r}{d_{0}}}\!\,}

pri čemu je:

  • m S u n c e {\displaystyle m_{Sunce}\!\,} - prividna magnituda Sunca na udaljenosti od 1 AJ (i iznosi -26.73)
  • a {\displaystyle a\!\,} - geometrijski albedo tijela (broj između 0 i 1)
  • r {\displaystyle r\!\,} - promjer tijela
  • d 0 {\displaystyle d_{0}\!\,} 1 AJ (~149,6 milijuna km).

Primjer

Mjesec:

  • a M j e s e c {\displaystyle a_{Mjesec}\!\,} = 0.12
  • r M j e s e c {\displaystyle r_{Mjesec}\!\,} = 3476/2 km = 1738 km
H M j e s e c = m S u n c e 5 log 10 a M j e s e c r M j e s e c d 0 = + 0.25 {\displaystyle H_{Mjesec}=m_{Sunce}-5\log _{10}{\frac {{\sqrt {a_{Mjesec}}}r_{Mjesec}}{d_{0}}}=+0.25\!\,}

Prividna magnituda

Apsolutna magnituda se može koristiti i kod proračuna prividne magnitude tijela u raznim uvjetima.

m = H + 2.5 log 10 ( d B S 2 d B O 2 p ( χ ) d 0 4 ) {\displaystyle m=H+2.5\log _{10}{({\frac {d_{BS}^{2}d_{BO}^{2}}{p(\chi )d_{0}^{4}}})}\!\,}

gdje je

  • d 0 {\displaystyle d_{0}\!\,} = 1 AJ
  • χ {\displaystyle \chi \!\,} je fazni kut, kut između pravaca Sunce-tijelo i Sunce-promatrač

Po zakonu cosinusa, slijedi:

cos χ = d B O 2 + d B S 2 d O S 2 2 d B O d B S {\displaystyle \cos {\chi }={\frac {d_{BO}^{2}+d_{BS}^{2}-d_{OS}^{2}}{2d_{BO}d_{BS}}}\!\,}

p ( χ ) {\displaystyle p(\chi )\!\,} je fazni integral (integriranje reflektirane svjetlosti; broj između 0 do 1)

Primjer:

p ( χ ) = 2 3 ( ( 1 χ π ) cos χ + ( 1 / π ) sin χ ) {\displaystyle p(\chi )={\frac {2}{3}}((1-{\frac {\chi }{\pi }})\cos {\chi }+(1/\pi )\sin {\chi })\!\,}

Difuzna sfera u punoj fazi reflektira 2/3 svjetla u odnosu na difuzni disk istog promjera
Udaljenosti:
d B O {\displaystyle d_{BO}\!\,} - udaljenost od promatrača do tijela
d B S {\displaystyle d_{BS}\!\,} - udaljenost od Sunca do tijela
d O S {\displaystyle d_{OS}\!\,} - udaljenost od promatrača do Sunca

Primjer

Mjesec

H M j e s e c {\displaystyle H_{Mjesec}\!\,} = +0.25
d O S {\displaystyle d_{OS}\!\,} = d B S {\displaystyle d_{BS}\!\,} = 1 AJ
d B O {\displaystyle d_{BO}\!\,} = 384.5 Mm = 2.57 mau
Koliko je sjaja pun Mjesec gledan sa Zemlje?
Pun Mjesec: χ {\displaystyle \chi \!\,} = 0, ( p ( χ ) {\displaystyle p(\chi )\!\,} ≈ 2/3)
m M j e s e c = 0.25 + 2.5 log 10 ( 3 2 0.00257 2 ) = 12.26 {\displaystyle m_{Mjesec}=0.25+2.5\log _{10}{({\frac {3}{2}}0.00257^{2})}=-12.26\!\,}
(Stvarni podatak: -12.7) Pun Mjesec reflektira 30% više svjetla u punoj fazi nego što to predviđa model savršenog difuznog reflektora
Četvrt (pola Mjeseca obasjano Suncem): χ {\displaystyle \chi \!\,} = 90°, p ( χ ) 2 3 π {\displaystyle p(\chi )\approx {\frac {2}{3\pi }}\!\,} (uz pretpostavku difuznog reflektora)
m M j e s e c = 0.25 + 2.5 log 10 ( 3 π 2 0.00257 2 ) = 11.02 {\displaystyle m_{Mjesec}=0.25+2.5\log _{10}{({\frac {3\pi }{2}}0.00257^{2})}=-11.02\!\,}
(Stvarni podatak: oko -11.0) Model difuznog reflektora je bolja aproksimacija za manje faze.

Poveznice

  • Hertzsprung-Russellov dijagram - veza između apsolutne magnitude ili luminoziteta i spektralne klase temperature površine.

Vanjske veze

  • Sustav magnituda
  • O magnitudama zvijezda
  • Saznaj magnitudu bilo koje zvijezde uz pomoć SIMBAD-a
 Ovaj članak o astronomiji je u začetku. Možete pomoći Wikipediji tako da ga proširite.